Od tog dana u našem gradu kreće borba medicinskih radnika za svaki život - za svakog oboljelog od kovida.
“Strah. To je bilo osjećanje kojim bih opisala svoj odlazak na posao 1. aprila 2020. godine. Čekali smo očekivano - pojavu prvih pacijenata zaraženih korona virusom u našem gradu, dok smo radili na reorganizaciji smještajnih i kadrovskih kapaciteta. Trudili smo se da se do tog trenutka što više edukujemo na osnovu dostupne medicinske literature koja je u tom trenutku bila relativno oskudna kako bismo na najbolji mogući način odgovorili na izazov pred kojim smo se našli”, sjeća se doktorica Ana Božović.
Hrabro na prvoj liniji odbrane
Bili su, kaže, svjesni rizika koji njihov posao nosi - neminovnost kontakata sa kovid pozitivnim pacijentima. Ipak, bez obzira koliko su i sami bili uplašeni kao i većina stanovnika tada, stali su hrabro na prvu liniju odbrane, svako na svoj način.
“Kao specijalizant interne medicine, raspoređena sam u hitnoj internističkoj ambulanti. Rekla bih da je to prva linija tzv "čistog" tj non-covid dijela. Rad u tom dijelu za mene je bila dvostruka obaveza - da se potrudim da kontaktima van posla ne unesem infekciju u "čisti" dio bolnice, kao i da kontaktima na poslu ne dovedem u rizik članove svoje porodice. Samim tim, za mene je poštovanje epidemioloških mjera bilo pitanje obaveze, profesionalne odgovornosti, ali i ličnog izbora”, objašnjava nam Božović dodajući da se rad u hitnoj ambulanti nije promjenio mnogo, osim što su postali obazriviji i svjesniji da se i tu može naći i potencijalno covid pozitivni pacijent sa atipičnom kliničkom slikom, što se i dešavalo.
Sva oboljenja koja su postojala prije covid infekcije i dalje su tu, ali kaže, od tada su imali sijaset novih post-covid pacijenata koji se javljaju zbog tegoba u vidu zamaranja, stezanja i bola u grudima, aritmije, produžene malaksalosti, nemoći i mnogih drugih simptoma koje sada već prepoznaju kao česte prateće tegobe i nekoliko mjeseci nakon zaliječene infekcije.
Zbog toga je uz sve ranije preglede, neminovno došlo do porasta broja pregledanih pacijenata u hitnoj ambulanti.
Ana vjeruje da sa profesionalne strane vremenom napreduju jer smo dobili iskustvo tokom ovog vremena u liječenju covid pacijenata, takođe je medicinski utemeljena literatura obimnija i dostupnija, bazirana na većem broju pacijenata s obzirom na broj oboljelih u svijetu do sada.
“Iz ličnog ugla ljekara, istakla bih ogromno povjerenje koje su starije kolege ukazale nama mladim ljekarima kako bismo na najbolji mogući način dali maksimalan doprinos, znajući da uvijek imamo njihovu pomoć, podršku i savjet”, istakla je ona.
Na gubitak pacijentovog života niko ne može ostati ravnodušan
Ako bi se osvrnula na neki lični doživljaj ovog perioda, kaže da ima i dalje teških dana, ne samo zbog obima posla, već psihološkog doživljala koji posao ostavlja na ljekare.
“Bez obzira što smo svjesni prirodnog toka života i bolesti, bez obzira na svu farmakološku potporu kojom raspolažemo, nekada je gubitak pacijenta neizbježan i to je ono na šta čovjek ne može ostati ravnodušan. Teško je kada znate da ste vi jedina spona između pacijenta i članova porodice sada kada su zbog epidemiološke situacije zabranjene posjete bolesnicima, pa se tada trudite da bodrite pacijenta i prenesete im svaki pozdrav člana familije kada im kažemo "zvala je Vaša supruga, zvala je Vaša ćerka/sin da pita kako ste...", znajući da je topla riječ i prijatan odnos nekad podjednako važan kao i terapija koju dobijaju”, dodaje ona.
Pacijentov osmijeh podstrek da rade dalje
Bilo je trenutaka, kaže, i kada je u ambulanti teško naći istu “talasnu dužinu” sa pacijentom koja najčešće nastaje zbog gužve i nerazumijevanja...
“Naravno, nije sve teško i tužno. Postoji mnogo trenutaka kada volim da se u neposrednom odnosu sa pacijentom našalim, pa time uljepšam dan i njemu i sebi. Taj osmjeh pacijenta i njegove riječi "bolje mi je" , sasvim su dovoljan podstrek da radite dalje”, iskrena je ona.
Godinu dana teške borbe, zdravstveni radnici na granici izdržljivosti
Prije godinu dana mnogi građani širom Crne Gore u večernjim satima aplauzom su pozdravljali medicinske radnike, svjesni da je čitav teret epidemije na njihovim leđima.
Danas, pak, već se nalaze zamjerke na dugo čekanje, nestašicu slobodnih kreveta, ljekova…
“Iza nas je već godinu dana borbe protiv korona virusa. Svi zdravstveni radnici su iscrpljeni do granice neizdržljivosti. Molim građane da poštuju epidemiološke mjere, jer tako čuvaju i sebe i druge. Nesavjesnim ponašanjem, ugrozićete zdravlje onih do kojih vam je najviše stalo”, poručila je ona.
Vjeruje da će veći obuhvat stanovništva vakcinacijom dovesti do onoga čemu se svi nadamo - smanjenju broja oboljelih i povratku nekom ljepšem, normalnom životu.
“Ja sam vakcinu primila. To je moj izbor”, zaključuje priču za naš portal dr Božović.
