Njemu su kamataši, kako se u žargonu kaže, uzeli stan i automobile. O novcu koji tokom nekoliko godina vratio na ime kamata, a kasnije i glavnice ne želi ni da razmišlja.
RSE: Da li je tačno da koliko se te pare lako uzmu da se toliko teško vraćaju?
Nikola: Ma, one se ne mogu vratiti. To jednom kad čovjek uđe u to - to je onda praktično nemoguće. Nije nemoguće ali vratiti ih je puno, puno teže...Prvo, kao garanciju da ćete vratiti novac potpisujete ugovor kod notara ili advokata. Ali nikad to ne ide preko jedne trećine od stvarne vrijednosti. Taj ugovor se čuva negdje sa strane da se ne bi zloupotrijebilo prema policiji. I onda, kad zanemoća čovjek, preskoči se jedna rata, onda....
RSE: Je li tolerišu kamataši?
Nikola: Uf, pa i tu ima ljudi koji su bili u stanju da tolerišu i da sačekaju, ali uglavnom je sve to moralo da se plati. I kad, kad počne previše tolerancije onda nastupa oduzimanje i ostaje se bez založene imovine.
RSE: Kako ste tokom tog perioda živjeli, sa čim ste se suočavali i kako je živjela vaša porodica?
Nikola: Pa, to je vrlo specifičan život. Znači onog dana kad vratite kamatu (mjesečna rata) to vam je najsretniji dan kao da ste vratili čitavu glavnicu. I onda sete nekih pet, šest dana mirni... i onda opet nastaje jurnjava za parama, nervoza naravno. Familija i društvo svi oko vas trpe tu vašu nervozu i zaduženost. Pretvara se život u, u …, 'ajde to je kliše ali u pakao..
Prema operativnim policijskim saznanjima u Crnoj Gori djeluje 250 osoba koje su uključene u ovu vrstu kriminalnog poslovanja, i oni u toku jedne kalendarske godine ostvare profit i do 70 miliona eura. Uprkos ovim saznanjima veoma je mali broj procesuiranih slučajeva.
"Porodica obično ne zna 'sve', ali pati i ukoliko malo zna", priča svoje iskustvo Nikola, koji je uz pomoć nekoliko hipotekarnih bankarskih kredita uspio da 'izađe iz kamate'.
"Samo jedan mjesec neka se ne završi sve kako treba odma' posle toga je sretanje na ulici...Paze se oni neće oni ni da prijete, ni da...Ali ja što ga slušam i kad me pita kako sam - znam ja šta me on pita. Nijesu oni naivni, neće oni pustiti da ja snimim neku prijetnju, pa da ih prijavim. Nego: da mi nijesi šta gledao za ono; kad bi to moglo biti? - i tako sve neka pitanja na koja se ne može ništa zakačiti u smislu neke zakonske zaštite. I evo sad u ovim nekim akcijama što čujem da se rade protiv tih kamataša, iako sam 'izašao', milo mi je da će neki ljudi biti spašeni, možda životi“, kaže Nikola.
Zabrinjava to što je, kako objašnjava Nikola, sve više maloljetnih lica u kandžama zelenaša, a posebno je popularna takozvana vikend kamata. Šta ona podrazumijeva objašnjava Nikola.
"Sadašnji klinci uzimaju po 200 eura petkom da vrate u ponedeljak 250. Kockaju. Na 300 eura vraćaju 350 ili 400, zavisi kako se dogovore ili koliko taj kamataš ocijeni da njemu treba taj novac pa ga ucjenjuje. Ako vidi da mu treba on kaže: donijećeš mi 400 za datih 300. Tako se ulazi...“
Vas status kod kamataša zavisi od vašeg pređašnjeg statusa (ukoliko ste već uzimali manje svote i uredno ih vraćali), ugleda koji imate u gradu, osoba koje za vas garantuju, garancija u nekretninama i slično. Nikola kaže da "zna da zelenaši u pojedinim slučajevima nijesu uzimali garanciju u nekretnini ili nečem drugom ali su onda“, kako kaže, "nastupali problemi“.
"I uopšte se ja ne bih sa takvim ljudima šalio. Znaju oni da budu i, ako ne oni, znaju da plate nekog ko će biti baš onako....da biju, da presrijeću djecu po ulici ako ima., da pale auta. Skoro svaki dan po neko auto plane po Crnoj Gori, nije to do instalacija toliko, ima tu malo i kamataša“.
RSE: Opet kažete da ste srećno izašli iz svega?
Nikola: Za mene nije ni važno. Na neki način bih izašao sa njima na kraj. Ali kad familija ne trpi, djeca kad ih niko ne cima po ulici, ne prepada, ne prijeti. Onda je sve što se parama plati to nije skupo. Nađemo pare, dignemo kredit sad eto tako da se izašlo iz kamate. Sad pamet u glavu.
