Nikšićanka Sava Radulović jedna je od rijetkih koja se može pohvaliti da, pored toga što je pisac, ona je i prevodilac svog romana.
„Dok sam pisala roman „Talik“ inspirisan svime što je rusko, maštala sam da ga prevedim na ruski jezik. Zahvaljujući pjesniku i piscu, Milutinu Mićoviću, koji ima dugogodišnju saradnju sa ruskom književnicom Anastasijom Černovom i čiji je bio čest gost u Moskvi, ostvarila sam poznanstvo i zanimljivo prijateljstvo. Naime, pjesnik je preporučio moju poeziju Anastasiji i pošto joj se dopala, saznavši da sam izdala roman „Talik“ čija je radnja inspirisana Rusijom, između ostalog, poželjela je da i njega pročita“, započinje priču Sava.
Nije dugo trebalo da nakon pročitanih odlomaka, predlože joj da objavljuje priče na ruskom sajtu „Saće“.
„Kao profesor ruskog jezika, oduševljeno sam pristala, samim tim što ću ja biti i prevodilac svog prvog romana na ruski jezik“, prenosi utiske Sava.
Stanovnicima ove Istočne zemlje, smatra da će biti interesantno čitati o svojoj istoriji, kulturi i književnosti iz vizure nekoga ko nije Rus, a zaokupljen je i oduševljen svime što je rusko.
„Moći će se upoznati sa našom stvarnošću, gdje sam u slikama riječju „oslikala“ sve naše, što će takođe biti zanimljivo strancu. Za nekog koga ineteresuje Crna Gora i sve o njoj, isto mislim da je ovo dobra preporuka za čitanje. Uvela sam u književnost i tu savremenu elektronsku prepisku između glavnih junaka, začinila ljubavnim biografijama pisaca i što je glavno vratila Ninu sa Crvenog trga na ovaj naš nikšićki, opet“.
Životni i književni krug
Dokazala je da jednako dobro „pliva“ u poeziji i prozi. „Pjesmom te ćutim“ zbirka je poezije kojom se prije šest godina pojavila na kulturnom nebu. Četiri godine kasnije izdala je roman „Talik“, za koji kaže da je samo malo duža pjesma.
Mišljenja je da pisac cijelog svog života piše samo jednu knjigu ali u mnogo različitih izdanja.
„S obzirom na to da je cio život samo jedan krug i da je sve povezano, tako sam i nadovezala svoj prvi roman na svoju prvu zbirku poezije. Oni su dio jednog stabla iz kojeg će, nadam se izrasti neka nova, buduća djela. Mislim da još niko nije bio spreman na ovakve ludosti, tako da sam za naslove romana uzela naslove pjesama iz zbirke. Roman počinje i završava jednom istom rečenicom, da bi ispunio svoj krug. Priče su zaokružene, čak sam iskoristila i jednu neobjavljenu pjesmu „Priznanie pod Lunom“. Samo onaj ko odvoji malo vremena za moje korice, znaće o čemu govorim“, poručuje Sava.
