Upravo su to prije dva dana potvrdili i naši najbolji rukometaši, koji su još jednom dokazali da ne nose slučajno nadimak koji nose, i da često u sportskim nadmetanjima može da prevagne lavlje srce, koje je te noći bilo veće i od Lovćena.
U bespoštednoj borbi, „lavovi“ su bili „tvrda voćka čudnovata“, na kojoj su apsolutni vladari planete i selekcija koja u posljednjih nekoliko godina gazi sve pred sobom „polomili zube“, a još mnogo stihova iz čuvenog Gorskog vijenca, koji su stvarani na istom mjestu gdje su stasavale i naše rukometne gromade, moglo bi da se utka u poduhvat vrijedan divljenja.
Rukometaši Crne Gore, istinski su heroji, koji su prije nepuna četiri mjeseca igrali neriješeno sa Farskim Ostrvima, a onda, kada je bilo najteže, na koljena bacili jednu velesilu. To ujedno dokazuje i naš mentalitet, da smo kadri za najveće domete, ali da nam za to izgleda trebaju najteži izazovi, i to oni koji će da odjeknu dalje nego što doseže pogled sa Durmitora.
Podvig “lavova” samo se nadomjestio na rezultate ostalih naših sportista u ovoj godini. Odbojkaša, koji su po prvi put izborili plasman na šampionat Evrope. Košarkaša, koji će se nadmetati sa najboljim selekcijama planete. Zato, vjerujemo da su i rukometaši na sličnom putu, i da će i oni imati udjela u kreiranju crnogorskog reprezentativnog mozaika popunjenog uspjesima u ovoj godini, koja je u sortskom smislu krenula kako se samo poželjeti može.
Kako god da bude, jedno je sigurno, najbolji crnogorski rukometaši zaslužuju svaki naredni put podršku pune hale, jer se rijetko sretaju timovi sa ovolikim lavljim srcem, a zar se moglo i očekivati drugačije od “lavova”?!
