Svima je zajednička originalnost, posebnost koja ih je ostavila negdje na pola puta do pravih pozornica, a ako su tamo i stigli, onda ne zaboravljaju gdje im je bilo lijepo i ponekad sigurno hladno, pa se vraćaju rado.
Došlo je konačno to vrijeme da se ulični svirači cijene, i da se u njihovu čast organizuju manifestacije. U pitanju su najčešće oni man bendovi, rijetko dueti, a ovog puta će Nikšić ugostiti i jedan zaista brojan ansambl. Ljepota ovakvih programa je i otvorenost prostora, i mogućnost da se u toku svih nastupa publika pomjera, prilika da slučajni prolaznici postanu prava publika, a na kraju i obnovljeni Gradski trg konačno dobija onu ulogu koja mu je namijenjena oduvijek – da okuplja ljude, i to najboljim mogućim povodom.
Program, osim muzičara, podrazumijeva i atraktivne cirkuske tačke u kojima će i najmlađi uživati. Taj dio programa je i prošle godine bio najposjećeniji, a ove godine zadatak da održe pažnju najzahtjevnijoj publici imaju Cocote Circo, cirkuski duo iz Argentine, klovnovi zabavljači Fermin Mora i Cia Palma i Brillo, te performer MONK iz Japana. Šou sa vatrom, štule i pokretne skulpture biće djelo Kreativnog pogona i Miror crew.
Kantri muzika će konačno naći mjesta u svojim posebnim segmentima na ulicama Nikšića. Iz Beograda dolazi Ice Cream Man, multinstrumentalista bluzer s dušom folkera, iskusni muzičar Mića Luković, a njegovi su zvuci bazičniji, više usmjereni na nezaražene žanrove, na najčistije zvuke iz zone osjećajnosti jednog zaista talentovanog čovjeka.
A kantri, ali onaj buntovnički, doći će s jednim od najsugestivnijih i najmelodičnijih vokala iz Vojvodine. Strahinja Jajić je poseban u svakom smislu, kao da u svoju interpretaciju i suptilna golicanja na gitari unosi cijeli jedan vijek potpune posvećenosti Dilanu i srodnim muzičarima. Uz perkusionistu Aleksandra Laćarca čini Country Duo i na Festival Uličnih svirača dolaze iz Novog Sada.
Sedamnaestočlana trupa JeboTon čija je bazna stanica u Zagrebu, početkom ovog mjeseca je izdala album pod nazivom „Širi ljubav ili šuti“. O tome s koliko veselosti može da se pjeva o tužnim životnim okolnostima, te drugim osobenostima benda možete pročitati u recenziji koju je napisao Andrea Kane na svojoj stranici Šta slušam, a šta mi se dešava, a nas u Nikšiću očekuje druženje s ansamblom u oba festivalska dana.
Magister Ludi Man Band dolazi sa svojim neobičnim instrumentom koji zove kantabas. Na svom ručno sklopljenom sviralu Davor Peršić izvodi neke poznate ritmične brojeve ne zanemarujući muziku pokušajima da bude iznimno zabavan.
Čeka vas i nastup Laure Guarch, kantautorke iz Velike Britanije, koja uz pomoć lupova postavlja sebi zvučne kulise i prijatnim glasom reformira poznate melodije s lakoćom uigranog hora. Njena je produžena emocija senzualno senzitivna, negdje na prelasku iz dana u noć, na ivici soula, ali nekako uvijek u okvirima popularne muzike. Mnogo upečatljivija je u već poznatim melodijama, onim svevremenskim, ali i svojim pjesmama uliva istu osjećajnost, još ubjedljiviju. Šta će nastup na nikšićkom asfaltu donijeti – to nam ostaje da čujemo.
Švedski muzičar Steffan Rundquist je u muzičkom smislu zaista osoba s one strane zatvorenog prostora i ovakvim festivalima pripada u potpunosti. Zapravo ako je suditi po naslovu njegovog albuma u čijoj su osnovi pjesme za kampovanja, čak je i ulica previše ograničen prostor. Njegova nježna verzija života je u skladu s netaknutom prirodom, a unutar te nježnosti se razlaže život na kakav smo navikli, samo bez agresije u bilo kom smislu. Gitara je u njegovom slučaju i saputnik i prijatelj i glasnogovornik. Očekuje nas autorska muzika i tome se vrijedi radovati.
Dašak džeza donosi austrijski trio DUSHA conection, a iz Austrije stiže i Marcel Hutter sa svojim handpan meditacijama, a festival će ugostiti i ukrajinski duo More More.
Filmski program festivala nudi nekoliko zanimljivih naslova, zanimljivih ili po sadržini, ili po poruci koju nose, a uglavnom pokrivaju oboje. Tako će festival u suštini početi dan ranije, već 23. avgusta prikazivanjem filma „Gora“ Stefana Maleševića o životu Goranaca sa Šar planine, njihovim jednostavnim navikama na ograničenom prostoru.
To nije jedini filmski naslov koji nam festival donosi. O čovjeku koji je bio zavisnik od adrenalina, sportista i vatrogasac, ali je iz jedne nesreće izašao paralizovan, govori film „Točkovi“ Ivana Čobajšića. Poenta je u načinu na koji sopstvenu nesreću prihvata (ili negira) junak ove filmske priče, u snazi i volji da se nastavi sa životom kao da se nije naišlo na prepreku.
O preprekama i izborima je i film Katarine Koljević „Izgleda da smo sami“, ali u te izbore je uključeno nerazumijevanje okoline koje tjera ljude da žive pod maskama. O banalnosti svakodnevnice i ličnim izborima koji su zaglavljeni u sadašnjem trenutku i nemogućnosti aktera da se izbore za ono što bi ih zadovoljilo u društvu, te se usmjeravaju jedno na drugo, gledaćemo u senzualnom filmu „Najtopliji dani leta“ Maše Šarović.
U filmskom dijelu festivala su i filmovi „On bike“ reditelja Gorjana Atanasova, „Agorafobija“ Milorada Milatovića, „Bars, walls“ Sare Stijović, „Lost City“ Sare Radusinović i „Abdul i Hamza“ Marka Grbe, a poseban prostor u svakom smislu će imati film „Life has no replay“ Fondacije Marija Kotri o tragično preminuloj Nikšićanki. Režiser tog filma je Niles Diamond. Novina je street film u gradskom parku, reprezentativna selekcija mladog reditelja Seja Šabotića.
Sve u svemu, čeka nas nešto više od dva dana raznovrsne zabave u Nikšiću. Datumi su 24. i 25. avgust.
stereoart.me
