Tada su poginuli Đoko Đorđijev Joković, Radovan Vidakov Milić, Dušan Dragov Milić, Miloš Dušanov Radulović i Mihailo Radojev Todorović.
Vojo Nikolić, član OO UBNOR-a Nikšić, rekao je da je današnje okupljanje u Rastovcu još jedno podsjećanje na borce koji su dali svoje mlade živote za bolje sjutra.
''Njihova slava nije prošlost, ona vječno traje. Zato, ovo spomen-obilježje ima karakter trajnog života, a ujedno i izraz trajne zahvalnosti mještana Gornjeg Polja da se na dostojan način, kako priliči herojima palim za slobodu, njihova imena sačuvaju od zaborava'', poručio je Nikolić.
Predsjednik UBNOR-a i antifašista Nikšića Slobodan Mirjačić istakao je da se crnogorski narod vjekovima borio protiv raznih osvajača, kako bi sačuvao slobodu i, kako je rekao, svoju jedinu domovinu, ponosnu Crnu Goru.
''Nekoliko puta Crna Gora morala je da dokazuje i obnavlja svoju državnost, iako je svakom jasno da ona u kontinuitetu postoji i opstaje na ovom prostoru. Crna Gora je iz svih bura izlazila kao pobjednik, stalno jača, stalno razvijenija, demokratskija, naprednija. Ona je jedina 1941. godine, 13. jula, kada je cijela Evropa stenjala pod njemačkom čizmom rekla da fašizam neće proći na našim prostorima. Ređale su se ofanzive, ali i partizanske pobjede kao što je bila ona nadomak Vidrovana'', kazao je Mirjačić.
Naglasio je da je težak poraz italijanskih fašista i četnika na Javorku 1. maja 1943. godine teško pao okupatoru.
''Zato su pokušali zlodjelima, bombardovanjima i represalijama da povrate izgubljeno samopouzdanje, a partizanima da uliju strah i oslabe borbeni entuzijazam. Nijesu uspjeli ni jedno ni drugo. Ginula je crnogorska mladost od Triglava do Đevđelije, od Nikšića do Sremskog fronta... To možemo dobro da potvrdimo na primjeru Gornjeg Polja. Od ukupno 166 poginulih boraca, njih 149 bili su mlađi od 40 godina, a 86 njih mlađi od 25 godina. Po zatvorima je skapavalo 106 osoba iz Gornjeg Polja, među njima 51 žena'', napomenuo je Mirjačić i dodao to potvrđuje i pet mladih boraca čija imena se nalaze na ovom spomen-obilježju.
''Njihova imena, iako 73 godine poslije njihove pogibije, obasjavaće svjetlošću ovaj kraj, a slobodarski Gornjepoljci čuvaće ih od zaborava. Neka je slava Đoku, Radovanu, Dušanu, Milošu i Mihailu, a njihovim porodicama na čast što su odgajili ovakve tiće koji ne dočekaše slobodu za koju su se hrabro borili i dali svoje živote”, zaključio je Mirjačić, zahvaljujući se Udruženju boraca NOR-a i antifašista Gornjeg Polja što su smogli volje i sredstava da podignu ovo spomen-obilježje.
Okupljenima se obrtatio i Radomir Đukanović, takođe član OO UBNOR-a Nikšić, naglasivši da su članovi UBNOR-a i antifašista Gornjeg Polja sakupili sredstva od svojih članova i porodica poginulih boraca da podignu ovo spomen-obilježje, dok je porodica Jaredić odobrila zemljište za ovu namjenu.
''Gornje Polje sa okolinom, vjekovima je bilo poprište bojeva sa okupatorima, koji su za sobom ostavljali pustoš. No, nikad nijesu uspjeli da kod stanovništva ubiju volju za slobodom i borbeni duh. Tako je bilo i u Drugom svjetskom ratu kada je iz opštine Trebješke kojoj je pripadalo Gornje Polje poginulo 166 boraca, a 106 lica su bili žrtve fašističkog terora'', rekao je on i dodao da su među njima i borci kojima se danas otkriva spomen-ploča.
On se osvrnuo i na okolnosti zbog kojih je došlo do pogibije petorice boraca na tom mjestu prije 73 godine.
''Pet boraca čete pri komandi mjesta u Gornjem Polju poginuli su 1943. godine u selu Rastovac, prilikom demontiranja neeksplodirane avionske bombe. Bomba je bila teška 500 kilograma, a polovina njene težine odnosila se na eksploziv. Ovako dobijeni eksploziv upućivao se u improvizovane radionice za izradu raznih eksplozivnih naprava za potrebe partizanskih jedinica'', rekao je on i naveo podatke o poginulim partizanima.
''Tada su poginuli inženjer Đoko Đrđijev Joković, rođen 1916. godine u Boričju – Piva, Radovan Vidakov Milić, rođen 1923. godine u Sjenokosima, Dušan Dragov Milić, rođen 1914. godine u Dugi, Miloš Dušanov Radulović, rođen 1923. godine u Sjenokosima i Mihailo Radojev Todorović, rođen 1926. godine u Orahu'', kazao je Đukanović, naglasivši da su u UBNOR-u, iako sa velikim zakašnjenjem, srećni što će se na ovaj način sačuvati od zaborava hrabri proleteri koji su položili živote na oltar domovine.
