Odlazak stvaraoca ovakvog formata gubitak je za cjelokupan duhovni prostor, koji je on, decenijama, premrežavao svojom erudicijom i autentičnim izrazom.
Rođen u Nikšiću, a školovan na Filološkom fakultetu u Beogradu, Koprivica je pripadao onoj rijetkoj generaciji intelektualaca koji su umjetnost živjeli kao sudbinski poziv. Njegov rad u najznačajnijim teatarskim institucijama – od Jugoslovenskog dramskog pozorišta i Bitefa, do Kraljevskog pozorišta „Zetski dom“ i festivala „Grad teatar“ – ostavio je neizbrisiv trag. Bio je dramaturg koji nije samo oblikovao predstave, već je pozorište razumio kao uzvišeno mjesto susreta umjetnosti i života.
Njegovo književno i esejističko djelo, naslovi poput Volej i sluh, Vreme reči, Dribling 1001 noć ili Vježbanka Danilo Kiš, svjedoče o rijetkoj širini duha. U njegovom svijetu, književnost, filozofija i sport prožimali su se na način koji je razumljiv i blizak, a opet duboko misaon. Kroz dijaloge sa velikanima poput Borislava Pekića i Danila Kiša, ali i kroz fascinacije Borhesom ili Maradonom, pokazivao je da je kultura jedinstveno polje u kojem se ogleda cjelokupno ljudsko iskustvo.
Kao predsjednik žirija NIN-ove nagrade i urednik u časopisima poput Fokalizatora i Arsa, postavljao je visoke standarde kritičke misli i estetske mjere. Njegov glas je bio glas posvećenika koji u vremenu prolaznosti bira ono što je suštinsko i trajno.
Iako njegovo djelovanje nije bilo neposredno vezano za našu lokalnu sredinu, Božo Koprivica je pripadao onom univerzalnom prostoru kulture kojem i mi, kao institucija, težimo. To je prostor u kojem istinska umjetnost ne poznaje administrativne granice, već postaje zajedničko nasljeđe svih nas.
Njegov odlazak ostavlja prazninu u onoj „zajedničkoj tišini“ o kojoj je i sam pisao, ali njegovo djelo ostaje kao trajna vrijednost i putokaz budućim generacijama.
Centar za kulturu Šavnik izražava najdublje saučešće porodici Boža Koprivice, uz zahvalnost za ogroman doprinos kulturi koji nam ostaje u nasljeđe.
Direktor Centra za kulturu Šavnik
Velimir Šobić
