Vladi je poslato 13 predloga mjera, a UPCG izdvaja dio:
Zadržati postojeći model dvije minimalne zarade i od 1. januara 2027. godine utvrditi njihov iznos na 800 eura i 1.000 eura. Smatramo da ovakav model predstavlja održiviji pristup povećanju zarada, uz obavezno uvođenje mjera koje će privredi omogućiti da podnese nove troškove bez ugrožavanja poslovanja i zaposlenosti.
Da se uvede prelazni period do 12 mjeseci, uz finansijsku podršku države kroz subvencije za mikro i mala preduzeća i preduzetnike, odnosno fazno uvođenje novih iznosa minimalnih zarada.
Takođe, tražimo mogućnost plaćanja poreza na dobit u šest mjesečnih rata, kako bi se ublažio pritisak na likvidnost privrednih subjekata.
Da se uvede moratorijum od najmanje 24 mjeseca na uvođenje novih i povećanje postojećih državnih i lokalnih nameta, jer je privredi potrebna predvidivost troškova kako bi mogla da planira poslovanje, investicije i zapošljavanje.
Tražimo da nakon 30 dana naknadu za bolovanje direktno isplaćuje Fond za zdravstveno osiguranje, a da se za trudnička bolovanja isplata iz Fonda vrši od prvog dana. Naknade za porodiljsko i roditeljsko odsustvo trebalo bi da direktno isplaćuju nadležni centri za socijalni rad. Ove promjene treba da prate uvođenje elektronskog bolovanja, efikasnija kontrola opravdanosti bolovanja i blagovremena isplata naknada.
Da država odustane od uvođenja testa tržišta rada kao uslova za zapošljavanje stranaca, uz pojednostavljivanje i ubrzavanje postupka izdavanja dozvola za boravak i rad.
Da se preispitaju predložene izmjene Zakona o radu kojima bi se zabranile izmjene akta o sistematizaciji radnih mjesta za zaposlene koji su u radnom odnosu na dan 31. avgusta 2026. godine. UPCG smatra posebno spornim to što bi se ovakvim rješenjem ograničio isključivo privatni sektor, dok isto ograničenje ne bi važilo za javni sektor i subjekte čiji su osnivači država ili lokalna samouprava.
Da država, fondovi, ustanove i lokalne samouprave blagovremeno izmiruju obaveze prema privredi, uz poštovanje ugovorenih i zakonskih rokova.
Istovremeno, potrebno je preispitati druga zakonska i administrativna rješenja koja dodatno povećavaju troškove poslovanja i otežavaju poslovanje kompanija.
"Napominjemo da privreda ne traži privilegije, već predvidive, stabilne i održive uslove poslovanja. Povećanje zarada mora biti dio šireg dogovora koji će omogućiti rast životnog standarda zaposlenih, očuvanje radnih mjesta i konkurentnosti kompanija, kao i nastavak investicija i razvoja", navodi se u soapštenju.
Ističu da odgovornost za ostvarivanje tih ciljeva ne može biti samo na poslodavcima.
"Kada država svojim odlukama interveniše na način koji direktno utiče na drastično povećanje troškova poslovanja, mora preuzeti i dio odgovornosti za posljedice takvih odluka", kazali su iz UPCG.
