Katarina je od malih nogu bila dijete željno umjetnosti, pa tako i do danas. Bilo je različitih faza, a sada je na polici ukrašavanje predmeta dekupaž tehnikom kao primarno, ali i još neke rukotvorine među kojima su i ručno pravljeni lusteri od kanapa, koji ukrašavaju par ugostiteljskih objekata u Nikšiću.
"Početak mog dekupaž rada je otpočeo uz moju majku koja me je i uputila u taj svijet. Ljepota dekupaža je ta što ti, kao i svaka umjetnost, odriješi ruke i otvori srce. Ne postoje pravila niti bilo šta što bi poremetilo jednu spontanost. A divno li je misliti srcem, a ne glavom", kaže Katarina za CdM.
U početku nije mislila da će njen hobi postati ujedno i njen posao.
"Zbog troškova jednog dekupaž projekta, ako uzimamo najkvalitetnije krakel komponente, lijepkove, patine, lakove, desi se da takvi komadi, zbog svoje cijene stoje dugo na polici. Zbog svega toga ja gledam da materijal koji uzimam bude jeftiniji, ali ništa manje dobar za rad. Na kraju kada sam uporedila, finalni proizvod je jednako spektakularan. U dekupažu imamo različite tehnike od kojih je salveta baza. S tim što salvete mogu biti zamijenjene dekupažnim ili rižinim papirom, pelir papirom...", objašnjava Katarina proces rada.
Njena omiljena tehnika je Šebi šik (Shabby chic) koja predmetima daje starinski izgled.
"U Šebiju ne postoje greške, savršeno je baš ono koje to nije. Restauriranjem starog namještaja ili davanje života novom namještaju ovom tehnikom, zadržava se poseban šarm uz taj "otučeni izgled. Pored te salvetne i šebi tehnike, jako je zanimljiva i krakel tehnika, što znači što i prevod te riječi "raspucavanje". Ona u predmetima stvara pukotine koje imamo u mnogobrojnim bojama. Sve tehnike se mogu raditi na drvetu, staklu, platnu, a po mom mišljenju najljepše ih je raditi na namještaju", kaže Katarina.
"Mi u Nikšiću, nažalost, nemamo radnju koja nudi prodaju bilo kakvih rukotvorima. Stoga je jako teško da ti radovi budu izloženi bilo gdje. Ja sam do sada bila na sajmovima i to je jedino izlaganje mojih radova van moje kuće i Facebook profila. Ali imam u planu da sama organizujem jednu izložbu na koju bih pozvala još neke ljude čiji su me radovi oduševili", dodaje ova mlada umjetnica.
Njen hobi je način da uljepša sve što je okružuje. Najsrećnija je kada je okružena svim tim neophodnim sitnicama, kojima predmetima daje novi život. Od ovog hobija se ne može pristojno zarađivati i od toga živjeti, već je on način da se dopuni kućni budžet. I bez obzira na to, najveća nagrada za njenu ljubav prema dekupažu i njen uloženi rad jeste osmijeh ljudi koji kupe ili kojima pokloni nešto što je sama dekorisala.
"Moj savjet mladim ljudima je da nikako ne "tapkaju u mjestu". Nažalost vrlo dobro znamo koliko malo se cijene prave vrijednosti, ali da se ne ponavljamo, to nije razlog da mi ne osmislimo sopstveni ugođaj i da nacrtamo osmijeh drugima i sebi. Birajte ljepšu stranu, gdje je iskrenost i gdje su boje. I ko kaže da se od ljubavi ne živi?!", završava Katarina.
