On je, gostujući u jutarnjem programu TVCG, kazao da mu pobjeda nije jedini motiv za učešće na ovogodišnjoj Monteviziji, na kojoj se plasirao među pet finalista, ali da je jedan od glavnih.
"Svako ko se prijavio razmišlja o pobjedi i to je najnormalnija stvar na svijetu. Meni je Montevizija bila izuzetan povod da se napravi nešto drugačije i da se kao autor oprobam u onome što mi je u početku bilo odbojno, a kasnije postalo izazov, a to je da napravim pjesmu koja će biti po evrovizijskim kriterijumima, u neku ruku šablonska, da stane u tri minuta, a da u isto vrijeme bude iskrena, emotivna i da ne bude nedorečena. Djeluje kao spoj krajnosti, ali je fin izazov, kako umjetnički, tako i zanatski", priča naš 35-godišnji sugrađanin.
Kako je kazao, za učešće na Eurosongu puno toga je bitno, ali mu je posebno drago da pjesma posljednjih godina ponovo izlazi u prvi plan.
"Evrovizija je televizijski festival prije svega. Scena izgleda sve fascinantnije iz godine u godinu, sve više akcenta se stavlja na scenski nastup, što je ok, ali za mene je to prije svega muzički festival i uvijek će biti. Sve što može dopuniti pjesmu je dobrodošlo, ali do određene granice. Danas se muzika više gleda i postalo je normalno da uz zvuk ide i slika i sve to ide na štetu muzike, što je nenormalno. Glupo je lišiti se sopstvenog doživljaja pjesme jer je neko nametnuo trend da je puno bolje ako se gleda", ističe Vanja i objašnjava kako je došlo do pjesme i saradnje sa autorskim timom.
"Žao mi je što ljudi ne mogu da čuju pjesmu prije festivala, jer mi je uvijek bilo neugodno da prepričavam pjesme. Ako mogu išta reći, to je da mislim da je ovo jedna od najljepših i najozbiljnijih pjesama koje sam napisao do sad i da je Bole Martinović napravio predivan aranžman. Sa Boletom sviram dugo, kako na solo projektima, tako i u našem sjajnom bendu “VIII2”. On je jedan od najmuzikalnijih ljudi koje znam i bilo je najnormalnije da i “Inje” napravimo zajedno. Pored njega tu je i naš nezaobilazni dvojac - bubnjar Ivan Perović i naš guru Goran Antović koji je radio miks i mastering pjesme. Sve u svemu, 100 odsto crnogorski proizvod, na šta smo izuzetno ponosni", zadovoljno je kazao on.
Kao neostvarenom fudbaleru koji je kao klinac maštao da igra za reprenzentaciju i predstavlja svoju zemlju, kako je našalio on, ovo mu je došlo kao lijepa kompenzacija za dječačke snove.
"Šalu na stranu, izazovu smo pristupili veoma ozbiljno i svako od nas je dao maksimum onoga što trenutno umijemo i možemo i kako osjećamo da treba, te mislimo da bi u najboljem svijetlu predstavili crnogorsku muziku. Nadamo se da će publika to prepoznati iako će imati priliku da pjesme čuje samo po jednom, što je pomalo nezahvalno", objašnjava on.
Ako pobijedi, pjesmu u Lisabonu radije bi, kaže, izveo na našem jeziku.
"Na Evroviziji se predstavljaju i muzika i jezik zemlje, oni su neodvojivi, bar u slučaju “Inja”. Za mene su pjesme, kao i knjige, uvijek najbolje u svom originalnom izdanju, jer se u prevodu uvijek nešto izgubi, a pjesme, za razliku od knjiga, ne moraš prevoditi da bi ih razumio. Ima dosta španskih, francuskih, italijanskih koje izuzetno volim, a nikada nijesam ni pokušavao da ih prevedem, jer nema potrebe. Muzika se prije svega sluša i osjeća i to ne treba mijenjati", zaključio je on.
