Ono što je jedan ispričao bojom i četkicom, drugi je riječima. Slikar Zoran Mićanović i pisac Radojića Stanković u društvu prijatelja i sugrađana sinoć su upriličili veče pod nazivom “Sve bih dao za Nikšić moj“.
Slikar Mićanović
Iako je u jednom momentu bašta „Propaganda bara“ bila mala da primi sve zainteresovane, činilo se da jednako uživaju sve generacije.
„Na ovom zajedničkom projektu, dva autora srela su se otprilike na pola puta, do tada svak radeći na svom projektu“, kazao je sinoć akademski slikar Boško Raičević otvarajući izložbu Zorana Mićanovića pod nazivom “Portret portretima Nikšićana”.
„Ovakva postavka izložbe, karakter i sam način njenog organizovanja nešto je sasvim novo u likovnom angažmanu i stvaralaštvu Mićanovića. Postavka se na određen način dislocira na ranije likovne priče, o slikanju ruralnih i urbanih destinacija u formi pejzaža... Ovo je likovna piča o gradu Nikšiću, o gradu ljudi i građana svih zajedno, ali i gradu pojedinaca jasno izgrađenih ličnosti i personaliteta“, kazao je Raičević, dodajući da izložba ostaje specifičan slikarski spomenik gradu i građanima.
„Oslobođeni nepotrebnih detalja i deskripcija ovi portreti su tačan i jasan prikaz kako je svako od nas bio doživljen u prolazu i mimohodu sa samim autorom“, naveo je Raičević.
Vukman Otašević, Ljepa Aleksić, Veljko Mandić, Miladin Šobić... samo su neki od 150 portreta koje je Mićanović oslikao u minulih godinu dana. Izložba je bila prodajnog karaktera, a prikupljeni novac, oko 400 eura, biće uplaćen za liječenje djevojčice iz Nikšića.
Stanković je promovisao knjigu „Nikšićki imenik“, gdje je na svojstven način, među koricama knjige zabilježio priču o ljudima koji su mu značili i znače.
„Stanković nas je obradovao novom knjigom među čijim koricama je sabrao oko 100 svojih prijatelja i dragih ljudi koji su obilježili njegovo djetinjstvo, mladost i koji su ostavili traga u njegovom karakteru“, kazao je sinoć novinar Veliša Kadić.
Tokom večeri recitovala se poezija Vita Nikolića, Duga Krivokapića...
