To su nalazi istraživanja Sindikata prosvjete, sprovedenog među 1.127 zaposlenih u obrazovnom sistemu, koje otkriva složenu i zabrinjavajuću sliku stanja u crnogorskom školstvu.
Rezultati pokazuju da obrazovni sistem u velikoj mjeri opstaje zahvaljujući profesionalnoj etici, posvećenosti i entuzijazmu nastavnika, dok su sistemska podrška, materijalna sigurnost i društveno uvažavanje profesije ozbiljno narušeni.
I pored brojnih izazova, većina nastavnika ne krije da i dalje osjeća snažnu povezanost sa profesijom. Čak 69,74 odsto ispitanika navodi da uživa u svom poslu, dok skoro tri četvrtine smatra da i dalje ima značajan uticaj na razvoj karaktera i ličnosti učenika.
Profesionalni ponos osjeća 68,14 odsto anketiranih, a mnogi nastavnički poziv vide kao prostor za lični razvoj, prenošenje znanja i oblikovanje budućih generacija.
„Rad sa djecom je najteži i najljepši posao. Ovaj posao je odabrao mene i divan je osjećaj raditi s djecom. Odnos poštovanja i prijateljstva koji gradimo kroz godine daje smisao mom radu“, navela je jedna od učesnica istraživanja.
Sličan stav dijeli i druga nastavnica:
„Posao prosvjetnog radnika je privilegija. Ponosna sam na odnos koji sam izgradila sa učenicima. Ne treba meni priznanje od nadređenih, imam pohvale roditelja i poštovanje mojih učenika.“
Istraživanje je pokazalo da među zaposlenima preovladava osjećaj profesionalne odgovornosti i svijest o važnosti obrazovanja, ali da ta posvećenost sve teže odolijeva pritiscima svakodnevice.
Administracija potiskuje nastavu
Jedan od najvećih problema sa kojima se nastavnici suočavaju jeste administrativno opterećenje.
Čak 60,57 odsto ispitanika smatra da administrativne obaveze nije moguće završiti u okviru radnog vremena, zbog čega veliki dio poslova obavljaju kod kuće i nakon završetka nastave.
Dodatni problem predstavljaju veliki broj učenika u odjeljenjima i nedovoljna podrška u radu sa djecom sa smetnjama i teškoćama u razvoju. Gotovo polovina nastavnika smatra da nema adekvatne uslove za kvalitetan individualni pristup učenicima.
Posebno teške uslove rada opisao je jedan ispitanik:
„Riječ je o školi sa 1.700 đaka. Blago rečeno – nehumani uslovi i za nastavnika i za učenike.“
Plate glavni izvor nezadovoljstva
Najveći stepen nezadovoljstva odnosi se na materijalni položaj zaposlenih.
Čak 81,64 odsto ispitanika smatra da njihove zarade ne odražavaju složenost i odgovornost posla koji obavljaju, dok svega šest odsto navodi da je zadovoljno visinom plate.
Više od tri četvrtine anketiranih vjeruje da su njihove zarade značajno niže od primanja drugih profesija sa istim nivoom obrazovanja.
„Zarada ispod prosječne u državi dovodi do toga da prosvjetni radnici moraju da rade još jedan dodatni posao kako bi izdržavali porodicu“, upozorava jedan nastavnik.
Finansijski pritisak ostavlja posljedice i na privatni život zaposlenih.
„Moja zarada je nedovoljna za troškove života. Da bih živjela iole normalno, radim dodatne poslove, što je posebno iscrpljujuće. Nemam vremena za odmor, prijatelje ni za druge segmente života. Profesionalno usavršavanje uglavnom plaćam iz svog džepa, a ono se ne vrednuje dovoljno“, navela je jedna nastavnica.
Osjećaj profesionalne preopterećenosti prisutan je kod 58,47 odsto ispitanika, dok gotovo polovina smatra da njihove ustanove ne vode dovoljno računa o mentalnom zdravlju zaposlenih.
Brojni komentari svjedoče o ozbiljnom nivou stresa kojem su prosvjetni radnici izloženi.
„Prosvjetni radnici su jako opterećeni i prenatrpani suvišnim poslom. Od silne administracije ne mogu dovoljno da se posvete privatnom životu i svojim porodicama“, navodi jedan od učesnika ankete.
Drugi komentar još slikovitije opisuje posljedice dugotrajnog profesionalnog pritiska:
„Sa posla na onkologiju ili kardiologiju. Rijetko koja vaspitačica dočeka penziju. Zato niko i ne studira predškolsko.“
U Sindikatu upozoravaju da profesionalni izazovi više ne mogu biti rješavani isključivo individualnim naporima nastavnika, već zahtijevaju sistemski odgovor države.
Gubitak ugleda profesije
Istraživanje je pokazalo i osjećaj društvene marginalizacije među zaposlenima u obrazovanju.
Čak 83,83 odsto ispitanika smatra da je društveni položaj prosvjetnih radnika danas lošiji nego što je bio ranije, dok više od polovine ne osjeća da društvo njihov rad dovoljno cijeni.
„Ne osjećam da je moja profesija uvažena, ni od društva generalno, niti od nadređenih institucija. Mi smo samo marionete koje moraju slijepo da izvršavaju ono što se od njih traži“, poručio je jedan od nastavnika.
Drugi upozorava da je višegodišnje zanemarivanje struke dostiglo kritičnu tačku.
„Dugogodišnje zanemarivanje i omalovažavanje struke je kulminiralo. Iz prosvjete treba bježati.“
