Kako je Danu saopšteno iz Sudskog savjeta, tokom prošle godine u odnosu na krivično djelo iz člana 221 Krivičnog zakonika Crne Gore nedavanje izdržavanja pravosnažno je 49 sankcija, i to kućni zatvor- dvije, jedna novčana kazna, rad u javnom interesu tri, 34 uslovne kazne i devet zatvorskih.
Sličnu statistiku ima i institucija zaštitnika ljudskih prava, ali iz Sudskog savjeta navode da je ona u međuvremenu ažurirana.
“Što se tiče podataka za 2019. godinu, od momenta kada su traženi podaci za Izvještaj Ombudsmana, u međuvremenu određeni broj presuda postao je pravosnažan, pa su na dan 31.8.2020. pravosnažne 154 sankcije: kućni zatvor četiri, novčana kazna- pet, rad u javnom interesu – 23, jedna sudska opomena, 87 uslovnih kazni i 34 zatvorske”, navode u Sudskom savjetu.
Prema ocjeni Dejane Ponoš iz Grupe za podršku jednoroditeljskim porodicama Udruženja Roditelji prvo treba postaviti pitanje kakvo smo mi to društvo u kojem će jedan od roditelja radije ići u zatvor ili raditi u javnom interesu nego finansijski učestvovati u životu svog djeteta na način i u iznosu koji je sud presudio.
“Ne zaboravimo, sud uvijek uzima u obzir realne mogućnosti roditelja sa kojim dijete ne živi, tako da opravdanje ne postoji, nikakvo. Razvod je jedan od najstresnijih događaja u životu bračnih drugova, ali nikako ne smijemo zaboraviti i da nakon razvoda ostajemo roditelji, koji jednako brinemo o zajedničkoj djeci. Roditelj sa kojim dijete živi najčešće preuzima brigu o stambenom obezbjeđenju, školovanju, rekreativnim aktivnostima, dok drugi roditelj doprinosi u mjeri u kojoj je to sud odredio, i rijetko kad preuzima veću odgovornost, bilo finansijsku, bilo kakvu drugu”, kaže Ponoš za Dan.
Ona ističe da učestvovati u finansijskom izdržavanju zajedničke djece treba da je, prije svega, obaveza roditelja koji brine o svojoj djeci, tako da je cilj društva i Udruženja da zatvor ni ne bude opcija, već da bi trebalo da razvijamo svijest o neprestanku roditeljske uloge nakon razvoda i potrebi djece za podrškom oba roditelja, emotivnom i finansijskom.
Direktorica Centra za ženska prava Maja Raičević u izjavi za Dan navodi da sudovi često pribjegavaju uslovnim kaznama kada se radi o osobama koje nijesu ranije kažnjavane, a vjerovatno računajući da je takva kazna dovoljna da roditelje, koji ne daju izdržavanje, natjera da se ponašaju savjesno.
“Međutim, broj izrečenih zatvorskih kazni ukazuje na to da mnogi istrajavaju u neodgovornom odnosu prema sopstvenoj djeci, često ih dovodeći u vrlo tešku materijalnu situaciju, bez elementarnih uslova za život. Osim podataka o kaznenoj politici sudova, važan je i podatak o broju izvršenih sudskih presuda, jer tu postoje ogromni problemi oko naplate alimentacije, zbog čega se i mi u Centru za ženska prava sa ostalim ženskim nevladinim organizacijama zalažemo za uspostavljanje alimentacionog fonda ili sličnog sistema, kojim bi država isplaćivala iznos alimentacije i naplaćivala potraživanja od roditelja koji ne plaćaju. Ovo je važno, jer se roditelji sa kojima djeca žive, a to su uglavnom majke, izlažu sudskim postupcima i troškovima i pored činjenice da samostalno brinu o djeci bez finansijske podrške drugog roditelja”, navodi Raičević.
Maja Raičević ističe da lično poznaje mnogo žena koje rade više teških fizičkih poslova da bi djeci omogućile najnužnije, često nauštrb vremena provedenog sa njima, što se definitivno odražava na dobrobit djece, ali i njihovo zdravlje.
“Rješavanje ovog problema je ulaganje u dobrobit i budućnost naše djece, a samim tim i u razvoj društva. Stoga mu treba pristupiti odmah! Očekujemo to od nove vlasti čija su to bila predizborna obećanja”, navodi Raičević, koja podsjeća na obećanja partija koje su dobile većinu na proteklim izborima, a koje su najavile osnivanje alimentacionog fonda.
