Jedno upozorenje koje većina roditelja čuje iznova i iznova jeste da se beba ne uspavljuje u naručju, jer ćete je tako navići i više nećete moći da je uspavate na drugačiji način. Međutim, kad se radi o malim bebama, nema ništa loše u tome.
“Bebe mlađe od četiri mjeseca treba držati na način koji im je potreban kako bismo ih uspavali”, kaže Satja Nariseti, profesorka na odjeljenju pedijatrije na Univerzitetu Rutgers.
Ipak, uvijek stavite bebu na leđa u krevetac nakon što zaspi. To je najsigurniji način.
“Nakon tri ili četiri mjeseca, kada beba razvije redovnije navike spavanja i bude sposobna da spava veći dio noći, procijenite da li je uspavljivanje u vašem naručju još uvijek pravi odabir”, kaže Nariseti.
“Svako dijete i svaka porodica su drugačiji.”
“Za njihov razvoj važno je da djeca mogu spavati i smiriti se sama”, kaže ona.
Kad se dijete probudi tokom noći i samo ponovno zaspi bez plača i vaše pomoći, vještina je koja će kasnije biti i više nego praktična. Bez brige, i to će se dogoditi.
Treniranje spavanja, odnosno podsticanje djeteta da ima redovnije navike spavanja, uključuje stavljanje djeteta u krevetac dok je još budno i puštanje da se samo uspava. Profesorka Nariseti, koja je i sama majka, obožavatelj je Ferberove metode, u kojoj roditelji tješe bebu usred noći, ali je zadržavaju u krevecu, razvijajući na taj način samoumirivanje. Uspostavljanje rutine u spavanju, na primjer kupka, pa knjiga, pa krevet, takođe podstiče dobar i kvalitetan san.
Ako želite da isprobate treniranje spavanja, najprije se obratite ljekaru kako biste bili sigurni da nema nikakvih medicinskih prepreka, poput refluksa (stanje u kojem se želudačne kisjeline vraćaju u jednjak, pa uzrokuju bolove i žarenje koje odrasli nazivaju gorušicom), koji bi mogli ometati bebu.
“Postoje trenuci u kojima ih roditelji mogu utješiti noću, na primjer, ako imaju noćnu moru ili slično, ali većinom vjerujem da bi djeca trebalo da nauče da se sama uspavaju do vrtićkog doba.”
Izvor: miss7
