On je upozorio da se loše životne navike razvijaju godinama, a da je posebno zabrinjavajući porast metaboličkih poremećaja i gojaznosti među djecom.
Beko je u Jutarnjem programu TVCG istakao da je jedna od prvih promjena koju bi građani trebalo da uvedu smanjenje unosa dodatog šećera, posebno kroz gazirane napitke i sokove. Prema njegovim riječima, prednost treba dati konzumiranju cijelog voća, koje sadrži vlakna važna za usporavanje apsorpcije glukoze.
„Znači, prva osnovna stvar: da izbacimo gazirana pića, da izbacimo sokove, cijeđene sokove. To je još jedna zabluda koja postoji među ljudima, da su cijeđeni sokovi zdravi, a oni nisu zdravi. Zdravo je da jedete voće, ali ne cijeđene sokove. Voće u svom obliku ima vlakna, koja u našem digestivnom traktu čine jednu vrstu mreže koja ne dozvoljava brzu resorpciju glukoze u krvi“, objasnio je Beko.
Govoreći o svakodnevnoj ishrani, ukazao je na značaj kvalitetnih obroka, posebno onih koji sadrže proteine, vlakna i zdrave masti. Kritikovao je naviku konzumiranja peciva i druge hrane bogate rafinisanim ugljenim hidratima, navodeći da takvi obroci mogu izazvati nagle promjene nivoa šećera u krvi.
Preporučio je i fizičku aktivnost nakon jela, naročito poslije obroka koji sadrže više ugljenih hidrata, kao i drugačiji redosljed konzumiranja namirnica.
„Nemojte da legnete. Bavite se fizičkom aktivnošću. Operite suđe, izađite, prošetajte 20 minuta poslije jela, posebno ako je to jelo bilo opterećeno više ugljenim hidratima, šećerima. Još jedna vrlo bitna stvar jeste kako unosite namirnice. Prvo ide salata, prvo idu vlakna. Potom idu proteini, masti, i na kraju ugljeni hidrati“, savjetovao je Beko.
Posebnu zabrinutost izrazio je zbog sve češćih problema sa gojaznošću i masnom jetrom kod djece. Smatra da odgovornost za takvo stanje ne može biti isključivo na pojedincima i roditeljima, već da je neophodno sistemsko djelovanje kroz obrazovanje i promjene u društvu.
„Neću reći da je individualna odgovornost, i dalje garantujem da je to kolektivna odgovornost, državna odgovornost, odgovornost sistema i edukacija. Ja se zalažem za tu edukaciju i zalagaću se dokle god budem mogao u najmlađim uzrastima. Mora da mijenjamo sistem, mora da mijenjamo zakon, moramo nešto da radimo po tom pitanju ako želimo zdraviju budućnost i zdravije generacije“, poručio je Beko.
On je objasnio i razliku između dijabetesa tipa 1, koji je autoimuno oboljenje, i dijabetesa tipa 2, na čiji razvoj mogu uticati ishrana, fizička neaktivnost i stres. Naglasio je da promjene životnih navika mogu značajno doprinijeti boljoj kontroli bolesti.
Govoreći o stresu, Beko je ukazao da dugotrajna izloženost svakodnevnim brigama, posebno egzistencijalnim problemima, može negativno uticati na metabolizam. Objasnio je da hronično povišen nivo kortizola utiče na regulaciju glukoze, zbog čega je, osim pravilne ishrane, važno pronaći vrijeme za odmor i aktivnosti koje doprinose opuštanju.
„Nađite neki hobi, bavite se nečim, nađite neki odušak dva puta sedmično, nađite nešto za sebe gdje ćete moći da izbacite tu lošu energiju. Brzi hod, aktivnost u prirodi, vježbe snage, aerobne i anaerobne vježbe, sve ono što vam prija je odlično. Vježbe disanja, istezanja, joga, meditacija, sve je preporučljivo da spustite kortizol“, kazao je Beko.
Ukazao je i na značaj prepoznavanja promjena u organizmu, navodeći da nadimanje, problemi sa varenjem, umor poslije obroka, nedostatak jutarnje energije i poremećaji sna mogu biti razlog da se preispitaju životne navike i potraži stručni savjet.
Beko je zaključio da pravilna ishrana, redovna fizička aktivnost, kontrola stresa i kvalitetan san predstavljaju povezane faktore očuvanja zdravlja, uz poruku da je edukacija stanovništva, posebno najmlađih, jedan od najvažnijih koraka u prevenciji metaboličkih poremećaja.
