Bez obzira na strah i zabrinutost, većina roditelja podržava povratak djece u školu – više od polovine (54 odsto) bi izabralo tradicionalni oblik nastave, skoro trećina (31 odsto) bi se odlučila za kombinovani oblik, a svega 13 odsto bi odabralo samo model učenja na daljinu do daljnjeg.
Konsultovanje roditelja od strane škola u vezi s povratkom njihove djece redovnoj nastavi potvrdilo je svega pet odsto roditelja, dok skoro 60 odsto smatra da roditelji imaju pravo da samostalno odluče koji oblik nastave će njihovo dijete pohađati tokom pandemije Covid-a-19.
"Ovi podaci ukazuju na neophodnost dijaloga kako bi se odluke o ponovnom otvaranju škola i modalitetima rada svake škole donosile u saradnji sa zdravstvenim stručnjacima, upravom škole, zaposlenima, roditeljima, učenicima i lokalnom zajednicom. Naša preporuka je da svaka škola bude u prilici da donese odluku o najboljim načinima organizovanja kvalitetnog i inkluzivnog obrazovanja za vrijeme pandemije Covid-a-19, jer se epidemiološka situacija, potrebe đaka i kapaciteti škole da na njih bezbjedno odgovori razlikuju od škole do škole", naglasio je šef predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori Huan Santander.
Ovom apelu UNICEF-a pridružila se i britanska ambasadorka u Crnoj Gori Karen Madoks.
"Pošto sam i sama roditelj, znam da se svaki roditelj i svaka škola suočavaju sa različitim problemima koji se tiču obrazovanja djece. Odgovarajuća rješenja će se razlikovati od škole do škole i od djeteta do djeteta, a posebno je to slučaj kada se uzmu u obzir potrebe najugroženije djece i njihovih porodica. Treba obratiti pažnju na sadržaje koji su djeci dostupni u svakoj školi, kao i na potrebe i preferencije porodica kako bi se osiguralo da djeca mogu bezbjedno da nastave školovanje. Lična nastava i socijalne interakcije u školi su ključne i vraćanje naše djece u škole mora biti prioritet kako za njihovo blagostanje, tako i za njihov budući lični i akademski razvoj", poručila je Madoks.
Čak 80 odsto roditelja iskazuje zadovoljstvo podrškom koju su njihova djeca i oni sami dobijali od škole tokom učenja na daljinu u prethodnoj školskoj godini. Većina (86 odsto) je zadovoljna i komunikacijom i saradnjom sa nastavnicima tokom učenja na daljinu. Ipak, većina roditelja uočila je da dugotrajno učenje na daljinu može dovesti do pada motivacije za učenje kod djece, da im fali kontakt sa vršnjacima, kao i da mnogi roditelji ne mogu pružiti odgovarajuću podršku djeci u učenju.
Roditelji romske i egipćanske djece, one koja imaju smetnje u razvoju, kao i djece pogođene siromaštvom, ukazuju na potrebu za većom podrškom, prije svega u smislu obezbjeđivanja pristupa novim tehnologijama i internetu, kao i vještina da se digitalni alati efektno koriste tokom onlajn nastave. U ovim porodicama češće se naglašava i potreba za dodatnom stručnom podrškom djeci koju roditelji ne mogu da im daju, a bez koje se ne može obezbijediti kvalitetno obrazovanje za ovu djecu tokom pandemije Covid-a-19.
Istraživanje je sprovedeno na nacionalno reprezentativnom uzorku od 1.037 roditelja djece školskog uzrasta u Crnoj Gori. Prikupljanje podataka obavljeno je kroz kombinaciju telefonskog i online upitnika prosječne dužine od 20 minuta, u periodu od 2. do 6. septembra.
