Još ranije o njemu su mediji pisali, a na portalu Onogošt donosimo fragmente tih tekstova o čovjeku koji je u društvu bio poznat i po nadimku „Đed“.
Đed je radio najhumanije poslove na svijetu. Iako u osamdesetim, na njegovoj vedrini, smislu za humor, mogli bi mu pozavidjeti i puno mlađi. Evo jedne priče o tome kako je Nikšić izgledao nekada i kako se živjelo u sjećanjima Aćima Mandića.
"Prvo vatrogasno auto u Nikšiću smo osposobili od njemačkog vatrogasnog auta. Sastavili ga, stavili kompresor, pumpu za vodu, strašno je to auto bilo. Samo takvo. Tada je vatrogasno bilo smješteno u Vardarskoj ulici. Bez struje i grijanja, pa u neku pravljenu peć nabij piljevinu i potpali. To nam je bila vatra. Godinama smo mi to tako radili. Kasnije smo mi u vatrogasnom imali prvi televizor u Nikšiću. Pa ispod prozora donesu klupe, okupi se narod, djeca i gleda se utakmica. Teška su to vremena bila. Pukne crijevo od vode pa prevezuj žicom, krpi, o jadu radi. Sirotinja", prisjeća se za CdM Aćim Mandić.
Nikšić je tih godina imao gradski orkestar koji je bio ponos grada. Orkestar je brojao preko četrdeset članova, puni sastav, komplet duvački instrumenti. Aćim je i tu stizao da svira, što god zatreba.
"Tada smo bili smješteni u podrumu stare muzičke škole. Išli smo svuda da sviramo. Na kamion Građevinskog preduzeća potrpaj instrumenete i svi zajedno za Trebinje, Dubrovnik da sviramo. Najviše smo nastupali za praznike i svečanosti. Sviralo se i u slučaju kada umre važna ličnost ili nosilac spomenice "Posmrtni marš", to je bilo obavezno. Svirao sam više instrumenata, od trube do bubnja, po potrebi. Sviranje u orkestru je bilo dobrovoljno, bez ikakve naknade i plaćanja. Ali to je nekad bilo fino društvo, fina okupljanja. To su dobri ljudi bili. Znali smo poslije koncerta svratiti negdje i družiti se svi zajedno", nastavlja Aćim svoju priču.
Ipak, jedna od Đedovih najvećih ljubavi su VW "Bube". Njegova prva "Buba" bila je 49. godište, a vozio je punih 41 godinu. Upoznao ih je do savršenstva, i uvijek znao boljku svakoj do najsitnijeg detalja. I dan danas važi za najboljeg majstora u regionu.Zato je i bio redovni član "oldtajmer" skupova.
Dolazili su ljudi kod Đeda da riješi, po nekima, nerješive i komplikovane kvarove. I u osamdesetoj godini sa lakoćom se znao latiti svakog posla i uspješno ga riješiti.
Sahrana će se obaviti 15.04, na gradskom grobulju, u 14h.
