Objavio 30 knjiga poezije, 17 knjiga pjesama za djecu, jednu knjigu eseja, knjigu parodija na jugoslovensko pjesništvo, 12 antologija jugoslovenskog i stranog pjesništva. Na strane jezike prevedeno mu je šest knjiga (dvije knjige na makedonski, dvije na albanski, jedna na mađarski i jedna na italijanski jezik), a pjesme su mu prevođene na 20 svjetskih jezika. Nalazi se u 10 stranih i pedesetak antologija jugoslovenskog pjesništva i pjesništva za djecu.
Bio je glavni urednik studentskog lista INDEX, glavni i odgovorni urednik časopisa za kulturu POLJA, u Novom Sadu, urednik zagrebačke revije POLET, urednik skopske MISLE, saradnik brojnih jugoslovenskih revija, časopisa i listova. Kao novinar, imao je svoje kolumne i feljtone u "Borbi" (Beograd), "Pobjedi" (Podgorica), "Svijetu" i "Nedjelji" (Sarajevo), "Oku" (Zagreb), "Dnevniku" (Novi Sad), "Poletu" (Zagreb), "Radu" (Beograd), "Glasu omladine" (Novi Sad), "Uni" (Sarajevo), "Subotičkim novinama" (Subotica)...
Objavio je (sa Goranom Babićem, Lukom Paljetkom, Vladimirom Nikolićem) dramu "Mudbol", izvedenu 1968. godine, pozorišni komad "Vratio se Nikoletina" (sa Draganom Jerkovićem), izveden u Beogradu 2000. godine, TV dramu "Izbacivač", koja je emitovana 1979. godine, na TV Novi Sad i TV Beograd.
Napisao je libreto za balet "Banović Strahinja" Stevana Divjakovića i libreto za operu Miroslava Štatkića "Lenka Dunđerska".
Na stihove Pera Zubca komponovano je više kantata, solo pjesama, oratorijuma, a za stihove je dobio najznačajnije nagrade na jugoslovenskim festivalima u Opatiji, Beogradu, Podgorici, Nišu, Donjem Milanovcu, Pančevu, Rožaju, Nikšiću.
Napisao je scenarija za osam dokumentarnih filmova i cjelovečernji film "Centar filma" iz Beograda o Jovanu Jovanoviću Zmaju. Dobio je Zlatnu povelju međunarodnog Beogradskog festivala dokumentarnog i kratkometražnog filma za scenario filma Karolja Viceka "Pinki".
Realizovao je pedesetak multimedijalnih spektakala (Dani mladosti, logorske vatre, otvaranja olimpijskih takmičenja), a kao televizijski autor i urednik napisao je i realizovao preko četiri stotine scenarija za dokumentarne, muzičke, zabavne, umjetničke i emisije za djecu i mlade.
Objavio je više tekstova o jugoslovenskoj periodici na teme iz sovjetske i ruske umjetnosti. Pisao je o S. Jesenjinu, V. Majakovskom, B. Pasternaku, M. Cvetajevoj, O. Mandeljštamu, V. Visockom, V. Polonskoj, C. Ajtmatovu i drugima.
Poemu "Mostarske kiše" u prevodu Irine Čivilihine, objavio je moskovski časopis "Rabotnica" (februar 1988.) u tiražu od 19.750.000 primjeraka.
Pero Zubac živi i stvara u Novom Sadu.
"Mostarske kiše" Pera Zupca, koju godinama naizust govore generacije ljubitelja poezije, objavljena je 8. oktobra 1965. Stihovi koji su postali simbol mladalačke ljubavi, nastali su gotovo slučajno, sticajem srećnih okolnosti.
Prisjećajući se tog dana, Zubac za "Novosti" kaže:
- "Mostarske kiše" su nastale u Novom Sadu, u prostorijama tadašnje Omladinske organizacije, gdje sam se zatekao praveći društvo prijatelju i pesniku Radetu Tomiću. On je za zagrebački "Telegram", gdje smo obojica objavljivali, kucao pjesmu, ja sam se jedno vrijeme dosađivao, a onda sam sjeo za pisaću mašinu, uvukao papir i za nepun sat ispisao "Mostarske kiše". Možda bi poema bila i duža, ali više nije bilo vremena, jer je trebalo da obojica pjesme predamo na poštu.
Urednik "Telegrama" i ugledni pesnik Zvonimir Golob objavio je u cjelini poemu 21-godišnjeg nepoznatog pjesnika, što je tada bilo neuobičajeno. Poema je zatim nastavila da živi svojim životom, štampana je kao poster u reviji "Polet" i omladinskom listu "Pop-ekspres", potom u vidu plakata u sarajevskom časopisu "Spektar", u listu "Zdravo", kao i ulaznica za jedno autorovo književno veče .
Mnoge čitaoce je kopkalo da li se između Svetlane, junakinje "Mostarskih kiša" i pjesnika ipak nešto dogodilo.
- U Domu omladine 1969, uoči uručivanja štafete, stihove je, na svoj neponovljiv način, govorio Miloš Žutić. U jednom trenutku, u šaljivom žargonu, obratio nam se Tito: "Drug Bevc pita da li je zaista nešto bilo". Iznenađen i zbunjen, odgovorio sam odrečno, a Broz je duhovito zaključio: "Da je nešto i bilo, pjesmu ne bi ni napisao!" - sjeća se Zubac.
- Kao mlad čovjek, nisam ni sanjao da će ovi stihovi postati toliko čitani i da će ih govoriti mnogi poznati glumci - kaže Zubac.
"Mostarske kiše" preko noći su mi otvorile sva vrata i bio sam rado viđen u društvu mnogih poznatih i starijih kolega.
Jure Kaštelan je govorio kako ovi stihovi imaju čudesnu spiralu muzike i emocije, a muziku je prepoznavao i Zuko Džumhur i sa čuđenjem pričao: "Kad god govorim `Mostarske kiše`, uvijek čujem neku drugu muziku". Popularnost poeme Duško Trifunović je objašnjavao činjenicom da je riječ o čisto iskazanim emocijama koje osjeća svaka generacija.
U liku Svetlane, Zubac je, kaže, spojio četiri svoje mladalačke ljubavi: Mariju iz Mostara, Veru iz Osijeka, Ljiljanu iz Beograda i Draganu Vlajić, koja je, kao i on, tada bila studentkinja, i poslednja je ušla u pjesmu. Kasnije je postala njegova supruga.
Ukoliko želite da uronite u divni svijet literature i pronađete djela velikih svjetskih klasika, kao i djela na psihološke, kriminalističke, ljubavne , avanturističke teme, i ako vam je potrebna stručna literatura, JU Narodna biblioteka "Njegoš" i NVO Društvo prijatelja biblioteke "Njegoš" vas pozivaju da se učlanite u Biblioteku "Njegoš". Godišnja članarina iznosi pet eura. Jedna poslovica kaže da: Dobru knjigu čini dobar čitalac, zato vas željno očekujemo.
Ivan Lješković
