Rođen je 1900. godine u Nejiu na Seni, pariskom predgrađu na ivici Bolonjske šume. Nakon završene srednje škole, napušta školovanje i zapošljava se u jednom veleprodajnom lancu u Parizu. Biva regrutovan krajem Prvog svjetskog rata, a kasnije i prebačen na Bliski istok da brani interese svoje domovine. Godine 1925. Žak Prever se vjenčao s prijateljicom iz djetinjstva Simon Dijen. Od 1930, zajedno s mlađim bratom, filmskim režiserom - Pjerom, radio je na realizaciji nekoliko filmova, kao glumac, asistent i scenarista. Tridesetih godina Prever je počeo da piše i za kabaree, kafe-teatre i avangardne pozorišne trupe: kraće drame, monologe, horske resitale i šansone.
U literaturi Žak Prever prvi put se pojavljuje 1925. godine, na samim počecima nadrealističkog pokreta, kada upoznaje Bretona. No, Preverova ideologija i odbojnost prema teoretisanju nadrealista, istog udaljava od ovog pokreta, da bi nešto kasnije iz njega bio i isključen. Pored poezije, Prever počinje da piše i dramske tekstove, scenarije, kratke dijaloge i šansone. U svijet filma ga uvodi njegov brat Pjer koji je bio režiser. Svoju prvu zbirku pod nazivom „Riječi“ objavljuje tek 1946. godine, za koju se kaže da nikada dotle nijedna zbirka nije doživjela toliki tiraž, te da je zauvijek izmijenila značenje poezije. Glavni motivi njegovih pjesama su život u Parizu, i scene nakon Drugog svjetskog rata.
Anarhista, odmetnik i sanjar, Žak Prever u svojoj humornoj i humanistički angažovanoj lirici kazuje o životu u različitim njegovim aspektima. Svojevrstan moralista i kritičar društva, Žak Prever ukazuje na još uvijek moguće prostore čovjekove sreće koju malograđani, klerikalci, militaristi i političari stalno ugrožavaju. Nazvan je i "pjesnikom Pariza". Autor je čuvene pjesme ''Barbara'', i veoma je popularan među mladima pedesetih godina XX vijeka.
Žak Prever pisao je i scenarije za mnoge poznate filmove svoga vremena. Među najpoznatijima su: Drôle de drame (1937), Les Visiteurs du soir (Posjetioci noći) (1942), Les Enfants du paradis (Djeca raja) (1944)...
Žak Prever je umro 1977 godine radeći na poslednjoj sceni filma "Le Roi et l'oiseau", zajedno sa svojim prijateljem i saradnikom Polom Grimoom. Film je objavljen 1980. godine, i posvećen je sjećanju na Žaka Prevera.
Ko čita Preverovu poeziju vidi ljepotu trenutaka i življenja u svakoj stvari ponaosob... mir boemskog Pariza i doživljaje u svim tonovima... beskrajno vječne riječi... kralja Sene.
STARO VINO
Narandža na stolu
Tvoja haljina na podu
A ti u mojoj postelji
Blagi poklon trenutka
Svježina noći
Toplota moga života.
TAMNIČAREVA PJESMA
Kuda lijepi tamničaru
Sa tim ključem poprskanim krvlju
Idem da oslobodim onu koju volim
Ako još ima vremena
A nju sam zatvorio
I nježno i svirepo
Na najskrovitijem mjestu svojih želja
Na najdubljem mjestu svojih nemira
U laži budućnosti
U gluposti zaklinjanja
Hoću da je oslobodim
Jer hoću da je slobodna
Po cijenu i da me zaboravi
Po cijenu i da ode
Pa čak i da se vrati
I da me još voli
Ili da zavoli drugog
A ako joj se taj dopadne
Pa ona ode
I ja ostanem sam
Sačuvaću samo
Na svojim dlanovima
Do poslednjeg daha
Blagost njenih dojki izvajanih ljubavlju.
Ukoliko želite da uronite u divni svijet literature i pronađete djela velikih svjetskih klasika, kao i djela na psihološke, kriminalističke, ljubavne , avanturističke teme, i ako vam je potrebna stručna literatura, JU Narodna biblioteka "Njegoš" i NVO Društvo prijatelja biblioteke "Njegoš" vas pozivaju da se učlanite u Biblioteku "Njegoš". Godišnja članarina iznosi pet eura. U okviru biblioteke, koja se nalazi u zgradi Dvorca Kralja Nikole, postoji čitaonica gdje možete provesti sate čitajući zanimljiva štiva. Jedna poslovica kaže da: Dobru knjigu čini dobar čitalac, zato vas željno očekujemo.
Ivan Lješković
