"Radnička klasa je prethodnih decenija uništavana, po mnogim pitanjima. Radnici su ostali bez prava, a njihovo radno vrijeme, kakvo je bilo nekad, više ne postoji. Tranzicije u Crnoj Gori, pa i u Nikšiću, dovele su do toga da ljudi iz kriminalnog miljea dospiju u prvi plan. Ne možemo da zaboravimo da su, zbog nemanja osnovih uslova za život, izgubljene generacije, ljudski životi. Mnogi mladi ljudi danas ni ne znaju kakva je nepravda učinjena njihovim roditeljima. Sve je to zaboravljeno", saopštio je tom prilikom član Građanskog pokreta URA, bivši radnik i penzioner Nikola Đurišić.
On je kazao da građani treba dobro da razmisle kome daju glas.
"Treba nam pravna država, a ne podjele od kojih niko nema koristi", naveo je Đurišić.
Radnici, kako je istakla nositeljka liste Crno na bijelo – Može Nikšić Tatjana Đurišić Bečanović, proizvode najvažnije za jedno društvo – bazu.
"Ako se ne poštuju prava radnika, ne možemo imati ni zdravo društvo ni kulturu. Trideset godina nam se događala jedna izuzetno bolesna i patološka privatizacija, u kojoj je elita bila zadužena samo za pljačku Crne Gore i za ono što su nam socijalistički preci ostavili svima u nasljeđe“, navela je Đurišić-Bečanović.
Ona se tom prilikom osvrnula na slučaj Boksita, ali je istakla da se o gotovo identičnoj situaciji radi kod svake firme koja je prošla kroz proces “privatizacije“.
"Ovih dana je bio skup ispred Boksita, na kom su radnici govorili o prodaji upravne zgrade. Ta prodaja je, sve su prilike, korupcionaški posao u koji je uključena bivša uprava. Ukoliko se to realizuje, radnici će biti oštećeni za 800 hiljada eura. Zato je potrebno hitno zaustaviti taj proces", objasnila je Đurišić-Bečanović.
Prema njenim riječima, to je samo vrh ledenog brijega, jer se šteta radnicima Boksita nanosi decenijama.
"2008. godine, vladajuća elita u Nikšiću i Crnoj Gori najavila je da će se na placu, koji pripada upravo Boksitima, graditi jedan stambeni projekat, kako bi svi radnici bili zbrinuti. Tužilaštvu je podnesena prijava, međutim od jula 2020. godine ništa po tom pitanju nije učinjeno“.
Tatjana Đurišić-Bečanović tvrdi da je ruda odatle odvožena za Česku i predstavljena kao otpad.
"Izvoz rude je radila firma Montekargo. Dakle, radi se o lažnom poslu, kao što je to uostalom i svaki DPS posao – fiktivan, falsifikat i prevara. Ta šteta je velika, ali je samo jedna u nizu. Prema jednom od članova kolektivnog ugovora, taj plac pripada radnicima, i može biti korišćen ili otuđen isključivo za njihove potrebe", navela je Đurišić-Bečanović.
Samo se vrijednost placa, prema riječima nositeljke liste Crno na bijelo – Može Nikšić, procjenjuje se na oko 800 hiljada eura.
"Radi se o milionskim iznosima koji su od naših radnika otuđeni. Prosto je nevjerovatno da niko za to nije imao sluha. Svaki projekat DPS-a je čista fikcija, pa tako i ovi, koje najavljuju u svojoj predizbornoj kampanji".
Kako je istakla, Građanski pokret URA u prvom planu ima prava radnika.
"Vlasnici firmi i fabrika kada su ih kupovali, nisu kupili i naše ljude. Radnici imaju svoj život i pravo da odlučuju za koga će glasati, a znamo da ovih dana trpe nenormalne pritiske. Molim ih da ne reaguju na te pritiske i da u nedjelju, 14. marta, izađu na izbore kao slobodni građani i da glasaju po svom izboru", zaključila je Tatjana Đurišić-Bečanović.
