Kako je saopšteno iz Književne zajednice “Mirko Banjević”, odluku o dodjeli ovogodišnjih nagrada je 16. decembra donio žiri u sastavu: Živko Đurković – predsjednik, Radoje Femić – član i književnik, Radislav Gardašević – član.
“U užem izboru nalazile su se još dvije poetske zbirke: izabrana i nova poezija Obrada Nenezića “Centar mog svijeta” i pjesnička zbirka “Devet jezika ćutnje” Miroslava Jovanovića Timotijeva“, naveli su oni.
S ciljem podsticanja stvaralaštva, žiri je na predlog književne zajednice ustanovio i posebnu nagradu za prvu objavljenu knjigu, pa je nagrađen pjesnički rukopis autorke Danijele Nele Jovanović “Ivicom ponora”.
"Zbirkom kratkih priča „Kad skidaju krila“ Aleksandar Ćuković je unio značajnu svježinu u proznu književnu produkciju u Crnoj Gori. Nadovezujući se na tradicijski tok kratke priče u svjetskoj književnosti, naročito na A. P. Čehova, Danila Harmsa i Lidiju Dejvis, Ćuković uspijeva da izgradi prepoznatljivu poetiku koja svoju efektivnost duguje simbolizovanoj sadržajnoj redukciji. Na iskustvu fragmentarnosti Ćuković skicira (anti)junaka naše savremenosti, koji je u ime preživljavanja odbacio uzvišene narative ranijih epoha, vrteći se u krugu egzistencijalnog straha i metafizičke napuštenosti. Sugestivno pripovijedanje oplemenjuje se brojnim pasažima lirske intonacije, kao i sceničnim prizorima koji uslovljavaju intenzivnu recepciju ovog književnog djela", stoji u obrazloženju odluke žirija.
Poetskom zbirkom „Kameni jahači“ Novica Đurić je, kako dodaju, izvršio svojevrsnu rekapitulaciju i evaluaciju sopstvene pjesničke evolucije. Kroz gotovo četiri desetljeća žive literarne aktivnosti, Đurić je kondenzovao uporišne tačke sopstvene poetike u novo, reafirmisano obličje.
"Krovna metafora, nagoviještena naslovnom sintagmom – Kameni jahači, svoje otjelotvorenje nalazi u tematsko-motivskim krugovima različite usmjerenosti. Slika svijeta počiva na predapokaliptičnom osjećanju koje uslovljava povišen emocionalni angažman lirskog subjekta. Prisustvo u trošnom životu pjesnik artikuliše motivom kamena, kao elementarnim simbolom trajnosti u vremenu. Đurićeva poezija, uz unutrašnju simboličku disperziju, počiva na logocentričnoj viziji bića, koja računa na lojalnost osnovnim kulturnim i duhovnim koordinatama, na koje se poetska imaginacija vrlo spretno kalemi", navodi se.
U knjizi poezije „Vasionik“ Milovana Lalovića, kako stoji u odluci, predočena je svojevrsna kosmogonija, koja kosmološki hronotop fundira specifičnom pjesničkom perspektivom oneobičenog naziva – Vasionik.
"Organizovana po principu ciklizcije tri poetska ciklusa, ova pjesnička zbirka podrazumijeva inicijaciju lirskog glasa u sazvježđe duboke ljubavi i još dublje patnje, kojom se ostvaruje katarzično osjećanje. Specifičnost Lalovićeve poezije je u neobičnom ukrštanju poetske meditacije i intertekstualnosti, izrasle iz temeljenog poznavanja antičke mitopoetske građe. Stvaralačko nadahnuće bez oscilacija, koje je ispoljeno ovom pjesničkom zbirkom sugeriše nezamjenljivost lirske vizije koja se u najširem smislu može tretirati kao smrt nesmisla. Otuda je poetski glas kredibilan hroničar nevidljivih kosmičkih gibanja, koja ostaju registrovana zahvaljujući pjesnikovoj sklonosti da izoluje i sačuva tačke polisemičnog karaktera", piše u odluci.
Prvi objavljeni pjesnički rukopis Danijele Nele Jovanović pod nazivom „Ivicom ponora“ najavljuje, kako dodaju, kredibilan lirski glas.
"U ovoj pjesničkoj knjizi su vispreno izbjegnute zamke početničkog stvaralaštva; dominantno je riječ o refleksivnoj poeziji koja dotiče iskustvo traganja za unutrašnjim poetsko-duhovnim identitetom. Uz posebnost koja se odnosi na poetička obilježja ženskog pisma, pjesničku zbirku „Ivicom ponora“ odlikuje raznovrsna tematsko-motivska koncepcija, snažno ispoljena osjećajnost i vjerovanje u djelotvornost pjesničkog jezika", zaključuje se.
