Postavku je otvorila istoričarka umjetnosti Kristina Radović ističući da se Miloš posebno posvetio fotografskom procesu koji se zove mokri kolodijum, te da su portreti rađeni baš ovom tehnikom.
Kako je kazala, pomenuti fotografski proces jako je komplikovan i složen za izradu jer pored umjetničke traži i naučnu verziranost tj. izvandredno poznavanje hemije, optike i same fotografije, jer radi se sa kamerom velikog formata.
“Kolodijumske fotografije se odlikuju nevjerovatnom oštrinom. Na ovim fotografijama umjetnik prikazuje portrete učesnika s izrazitom preciznošću koja je uvjerljivija i od same stvarnosti ako je to moguće... Modiljani je govorio "Kad ti upoznam dušu, naslikaću ti oči", a Miloš okom fotoaparata uporedo kroz fizičku hvata i duhovnu stranu bića portretisanih učesnika”, kazala je Radović.
Miloš je za sada jedini fotograf u Crnoj Gori koji se bavi ovom tehnikom, a na prostoru bivše Jugoslavije, kako je sam kazao, ima samo sedam kolega koji rade mokri kolodijum.
“Generalno gledano, na svjetskom nivou ima svega hiljadu ljudi jer je proces jako težak i jako komplikovan za izradu jer za jednu jedinu fotografiju, ako pravilno radite, treba vam 20 minuta da je izradite, jer je sve ručni proces, pravite emulziju prvu, drugu, treću, pa je razvijate, fiksirate, sušite i mnogo je teško”, objašnjava Miloš.
Ljepota bavljenja ovim načinom je, kako je objasnio, što “kada radite kolodijum, vi fotografišete dušu”.
“Ja to tako kažem. Jer na kraju hemijskim putem, kroz niz hemikalija dobijemo na staklenoj ploči premaz od 99,9 odsto srebra. Znači imamo srebrnu fotografiju koja ima nevjerovatan detalj. Svaka ova fotografija je izvanredno oštra. Čak ljudi koji su bili mirni tokom fotografisanja, kojima su oči perfektno oštre, možete kapilare u očima da prebrojite. Iako je otprintana fotografija na papiru”, navodi on dodajući da je tehnika veoma skupa, te da se potrebne hemikalije teško nalaze.
Ljudi koji su na fotografijama, priča, su nevjerovatno reagovali kada su ih vidjeli.
“Kad smo vršili sušenje fotografija na licu mjesta i kad su vidjeli svoja lica na toj fotografiji, iznenadili su se, ali najveće iznenađenje nastaje u mračnoj komori kad razvijemo tu latentnu, skrivenu fotografiju i kada razvijač počne da izvlači tačkice i počinje fotografija da se rađa. Onda je svakome izraz lica – vou, zar se ovo dešava, jer većina ljudi nikada nije prisustvovala razvijanju”, kazao je Miloš.
Ovo ipak nije njegova prva kolodijumska izložba.
“Moja prva kolodijumska izložba je bila na samitu fotografa bivše Jugoslavije. Znači bio sam privilegovan da izlažem na samitu fotografa bivše Jugoslavije prošle godine i tu sam predstavio svoj prvi kolodijumski rad, Pad, rođenje i vaskrsenje i fotografiju Glad, moje dvije vrhunske fotografije. Tehnika, tj oprema sa kojom radim je spoj oprema poznatih crnogorskih fotografa. Foto aparat sa kojim radim je foto aparat Voja Radonjića, a rasvjeta je rasvjeta koju je svojevremeno koristio Migo Zorić koja je ovjekovječila hiljade naših sugrađana”, zaključio je on.
