Ona ističe da je plaši mogućnost odliva medicinskog kadra nakon završetka epidemije.
“Položaj je težak, ali smo odlučujući se za ovu profesiju svjesni težine i odgovornosti koja je u toku i koja nas čeka. Osnovi problem sa kojim se ljekari susreću je nezadovoljstvo zaradom, uslovima rada, dinamikom stručnog usavršavanja koje je malo usporilo u pandemiji i nedostatkom specijalizovanog kadra u ovim okolnostima, da su mnoge kolege radile i više nego što se može, malo je ekipa u kovid službama, malo pulmologa, malo ekipa hitne službe/mladi idu u tercijalni nivo i malo se zadržavaju/i ono što me najviše brine je slab odaziv kolega za određene specijalizacije. Dijelili smo u materijalnom smislu sudbinu svih zaposlenih u javnom sektoru. Ono u čemu je velika razlika je to što smo mi iznijeli najveći teret pandemije, radeći u okolnostima velikog broja hospitalizovanih, veliki broj pregleda u ambulantama Doma zdravlja i specijalističkim ambulantama. Moram da napomenem da su žene iznijele epidemiju kovida na svojim plećima jer su upravo one više od 80 odsto zaposlenog srednjeg kadra. Radimo svoj posao teško, odgovorno, snalazili smo se u hodu i odolijevali težini posla”, istakla je Krivokapićeva.
Na pitanje da li ih i dalje plaši mogućnost odliva kadra i odlaska u druge države, ona odgovara da je strah opravdan.
“Plaši me ta mogućnost, zasad je to sporadično (200 kolega napustilo Crnu Goru za par godina) stalno slušam kolege kako o tome razmišljaju. Plašim se trenutka kada prođe pandemija, sve zemlje vape za dobrim stručnim i kvalitetnim kadrom kakav mi imamo, i ništa neće zadržati mladog čovjeka koji je na početku karijere. U razgovoru sa kolegama koji su se odlučiuli na ovakav korak prevladala su tri razloga – bolje zarade, brže stručno usavršavanje i napredovanje u službi, brže zadovoljavanje osnovnih životnih potreba. Tu spadaju i dobijanje stana, putovanja na kongrese i simpozijume u inostranstvu, napredovanje u službi. Niko neće moći da ovdje zaustavi mladi kadar ako još nije formirao porodicu da pokuša da se radi negdje gdje su zarade enormno veće. Na nama je da u sadejstvu sa resornim ministarstvom nastavimo dinamiku uvećanja plata, dobijanja i kupovine stanova pod povoljnim uslovima, stvaranje boljih uslova na radu, aktivnosti u nabavci novih aparatura, izgradnji bolnica, veći broj specijalizacija, rasterećivanje kolega od prevelike administracije, kako se sada pokušava nametnuti zakazivanje od strane specijaliste svih pregleda i dijagnostičkih procedura. Razumjela bih ako je hitno, ali hronične stvari nametati ljekarima, to onda ostavlja malo prostora da se posvete pacijentu”, navodi Krivokapićeva.
Ona navodi da postoje službe koje su zbog trenutnih okolnosti manje radile.
“Hitne operativne zahvate su svi radili, odlagalo se ono što je moglo da čeka, tu se prvenstveno misli na sve operativne grane. Najviše posla su imale kolege u urgentnim blokovima, gde su se trijažirali i zbrinjavali svi hitni slučajevi, zatim izabrani ljekari koji su na više mjesta raspoređivani. Uvijek apostrofiram da smo mi intelektualna elita društva, i očekujemo da se tako prema nama odnose. Međutim, stvarajući veliki broj nezadovoljnih zdravstvenih radnika, imali smo problema da stalno ukazujemo na opšte nezadovoljstvo, primanjima, uslovima rada, sporom realizacijom stambene problematike. Uvijek smo nailazili na odobravanje vlasti, ali se ništa nije radilo da budemo valorizavni za svoj rad shodno kolegama iz zemalja u okruženju. Prvi put koliko se dugo bavim sindikalizmom imali smo jedinstveni stav pozicije i opozicije vlasti da je prioritet rješavanje boljih zarada u zdravstvu i to je poteklo od resornog i Ministarstva finansija. Obično smo mi morali da molimo i sindilkalnim vidovima borbe pokušavali da uvećamo zarade. Zagovaram ideju da zarade na nivou zdravstvenog sistema budu definisane granskim kolektivnim ugoorom, da se ne miješamo sa Zakonom o zaradama u javnom sektoru. No, o tome će odlučivati kako sindikati tako i Ministarstvo finansija”, poručuje Krivokapićeva.
Nemaju podatka koliko je preminulih od korone
Krivokapićeva kaže da nemaju podatak koliko je medicinskih radnika preminulo od posledica kovida, ali gubitak stvara tugu i bol za izgubljenim životom.
“Ni mi nijesmo imuni na sve komplikacije koje virus stvara, dodatno velika angažovanost, premor, pad imuniteta, udruženost hroničnih bolesti dovodi da se organizam ne može oduprijeti. Ipak, jedinstveni smo u ocjeni da je gubitak života bilo kog čovjeka i nas zdravstvenih radnika nešto što je bolno. Mi kao sindikat smo nastavili da pomažemo novčano članove sindikata koji su imali infekciju kovida, iako je to simbolično ipak je pomoć”, kaže Krivokapićeva.
Izvor: Dan
