Dvije godine i dva mjeseca kasnije, 22-godišnji borac, koji je trebao da bude uzdanica na OI u Tokiju 2020, objavio je da više neće nastupati za crnogorsku, već da se vraća austrijskoj reprezentaciji.
Pod zastavom alpske zemlje je 2012. osvojio srebnu medalju na Evropskom kadetskom prvenstvu u Baru, a godinu kasnije u Majamiju bronzu na planetarnom takmičenju u istoj konkurenciji..
„Učešće na Olimpijskim igrama je cilj svakog vrhunskog sportiste“ – kaže za FOS momak koji je našem džudou u septembru 2016. donio bronzano odličje sa kontinentalnog prvenstva u Malagi.
„San mi je bio da 2020. osvojim medalju za Crnu Goru.“
Dok se ne promijene neki stavovi nema boljitka za crnogorski sport
Od sna, ipak, neće biti ništa.
Zbog čega?
Bubanja, koji se sa porodicom preselio u Austriju kao šestogodišnjak, je objasnio u saopštenju za javnost.
„Povratak u Crnu Goru je bio povratak u domovinu“ – započeo je obraćanje, podsjećajući na dogovor DŽSCG sa Roraureom.
„Bila je ideja, bio je san da se džudo dovede na još bolji nivo od postojećeg, da možemo da pariramo najjačim nacijama... Nažalost, poslije godinu, crnogorski Džudo savez prekida saradnju sa Hupom, koji se vratio u Austriju.“
Slijedi poenta.
„Hupov odlazak i sav dalji način treniranja doveli su do stagnacije u mom sportskom razvoju, što se očitalo i na rezultatima.“
Bubanja dalje navodi da je u prvoj godini po povratku u Crnu Goru, pored evropske juniorske bronze, osvojio zlata na evropskim kupovima u Rumuniji i Mađarskoj, zatim na Balkanskom prvenstvu za seniore i Igrama malih zemalja, a da je sa Akademikom bio treći u Evropskoj ligi.
„Oglašavam se jer ne želim da se prave nikakve intrige zbog mog povratka u Austriju. Želim da se zna da mi je bila čast boriti se pod zastavom Crne Gore.“
„Nažalost sportski rezultati su razultati i odnosa odgovornih sportskih funkcionera. I dok se neki stavovi u odnosu na sport i sportiste ne promjene ne mogu se očekivati ni maksimalni ni konstantni rezultati“ – napisao je Bubanja, dodajući da Crna Gora sa potencijalom koji ima zaslužuje više medalja.
„Crnogorki džudisti imaju želju i volju za uspjehom. Ali, samo zajednički rad sa jednim zajedničkim ciljem može dovesti do značajnih rezultata“ – zaključio je u saopštenju, zahvaljujući na saradnji i podršci Akademiku i njegovom direktoru Novici Miloviću.
Nastavljen niz odlazaka iz crnogorskog sporta
Vraćamo se razgovoru sa bivšim i budućim austrijskim reprezentativcem.
Da li mu ostaje gorak ukus nakon svega?
„Naravno. Ipak, bogatiji sam za prijateljstva koja sam stekao tokom boravka u Crnoj Gori.“
Nakon povrede u oktobru prošle godine, 22-godišnji borac se i dalje oporavlja.
„Cilj mi je da se vratim jači nego što sam bio, a onda da ciljam na najveće medalje koje postoje.“
Ali ne u kimonu sa dvoglavim orlom.
„Šteta što nismo uspjeli da ostvarimo našu ideju.“
A kolika je šteta shvatićemo tek kada se bude peo na postolja pod austrijskom zastavom.
Uz podsjećanja na Andriju Prlainovića, Dušana Mandića, Miloša Nikića, Darka Stanića, Matiju Jaukovića...
Izvor: fosmedia.me
