Za generacije djece ostaće nezaboravni pjesnik njihovog odrastanja, a kritika mu je dala mjesto među čuvenim dječjim pjesnicima.
Pored poezije, Dragan se bavio novinarstvom pa će ostati upamćen i kao autor dokumentarnih emisija ''Mali veliki'', koje su nagrađivane na domaćim i međunarodnim fetivalima.
Bio je jedan od Nikšićana koji je uspio da trajno ureže svoje ime vanrednim doprinosom u oblastima kojima se bavio i tako pronese slavu i grada u kome je rođen.
„Dragan Radulović je jedan od onih neimara književne riječi, koji su sjajan beočug u kulturu jednog naroda. Njegova književna riječ će ostati vrijedna i za dane koji dolaze. Otuda se za Dragana Radulovića može reći da je životom i djelom ostavio dubok trag u vremenu u kome je živio”, napisao je Milenko Ratković nekoliko dana nakon pjesnikove smrti.
Pisao je poeziju za djecu, uređivao televizijske emisije za najmlađe, list „Slovo“, organizovao muzičke i književne festivale za djecu i omladinu… Osim književnim i televizijskim radom, bavio se fotografijom i slikarstvom.
Neke od njegovih zbirki poezije za najmlađe su: „Strmoglavi“, „Nijesmo odavde“, „Okrpljene cipelice“, „Planeta djeteta“, „Nemoj ovo nikom reći“, „Šta ćemo s nama“, „Krilati dječaci“, „Leptir na asfaltu“, „Hoću kući“, „E baš neću“, „Dječak sa zelenim krilima“…
Nagrađen je Zmajevom nagradom 1992. godine za izuzetan doprinos savremenom izrazu u književnosti za djecu. Dobitnik je Trinaestojulske nagrade za najveće domete u oblasti kulture i umjetnosti, 1993 godine. Među brojnim priznanjima su i Nagrada ''18. Septembar'' - Nagrada oslobođenja Nikšića za vanredno zalaganje i postignute rezultate u oblasti književnog stvaralaštva, Ratkovićeva nagrada, Nagrada ''19. Decembar'' - Nagrada oslobođenja Titograda za najbolje ostvarenje iz oblasti umjetnosti, 1988. godine.
Umro je 7. februara 2002. u Podgorici.
Nagrada UNICEF-a dodijeljena mu je 1996. godine.
Ja ne volim da sam sam
Gledam jednu samu lastu,
a sami su tužni,znam
u samoći suze rastu
ja ne volim da sam sam.
Sam djedica parkom šeta,
samo Sunce trne plam,
u samoći sjeta cvjeta,
ja ne volim da sam sam.
Kao da je nešto boli,
sama lasta nebom kruži,
nek` samuje ko god voli,
hoću s vama da se družim.
Gledam jednu samu lastu,
a sami su tužni,znam,
u samoći suze rastu,
Ja ne volim da sam sam.
