Prije više od dvije godine počeli su sa preprodajom suvenira u blizini manastira Ostrog, da bi potom krenuli i sa proizvodnjom, jer kako objašnjavaju, kupac više cijeni, i radije kupuje, predmete ručne izrade.
U njihovoj maloj, ali lijepo uređenoj radionici, mladi supružnici zajedničkim snagama prave raznnorazne suvenire od gipsa i drveta. Tu ima svega, od crkvenog programa koji obuhvata slike manasitra Ostrog, satove, magnete, ramove za ikone, do skulptura kornjača, žabica, te kutija za nakit, stalaka za saksije i slično.
Goran priča da su nedavno izašli na tržište sa proizvodom koji je aposlutni hit u regionu za slave i praznike, a to je stalak sa čašicama za vino i rakiju.
„Pa, krenuli smo prije dvije i po, tri godine, kada smo otvorili jedan štand, to je više bila jedna mala trafika gdje smo izlagali robu. Nakon toga smo od jednog prijatelja uzeli štand i radi bolje zarade i bolje ponude odlučili smo da počnemo sa sopstvenom proizvodnjom. Dobili smo kredit od 5.000 eura preko Zavoda za zapošljavanje, kupili štand i mašine za proizvodnju, za drvo, kalupe za gips, dok nijesmo sami počeli da proizvodnimo kalupe. Mislim da smo pametno trošili kredit“, priča Goran.
Firma „Suvenirnice Nikolić“ je registrovana, štand su kupili, a zemljište plaćaju Opštini Danilovgrad na godišnjem nivou. Kažu da se ulaganja od oko 200 eura na mjesečnom nivou mogu nadomjestiti tokom proljeća i ljeta kada traje sezona, dok tokom jeseni i zime to ide malo teže.
„Preko zime i jeseni smo vikednom tamo, ali tokom proljeća i ljeta tamo smo bukvalno svaki dan, od ujutro u 6, do uveče u 11 sati. Ne mijenjamo se, nego idemo u kompletu, nekada se dešava i da vodimo i djecu. Kada su djeca sa nama, vraćamo se ranije. Može da se uzme prosječna plata, s tim što je potrebno mnogo odricanja, odvajanje od porodice, što najteže pada. Mora se isključivo posvetiti tome da bi moglo nešto da ostane novca. Situacija, ovakva kakva je u zemlji i regionu, je da ima sve manje posla, ali borimo se, i zadovoljni smo“, ističe Goran.
Osim suvenirnice, koja se nalazi u blizini manastira Ostrog, Nikolići svoje proizvode prodaju i u nekoliko radnji u Beogradu.
Maja kroz smijeh navodi da su, iako sve rade zajedno, posao u radionici podijelili „na ravne časti“.
„Što se tiče gipsa on izliva sve kalupe, a ja bojam. Što se tiče drveta on obrađuje drvo, od rezanja daske do rezanja, a moje je ako treba nešto da se spoji, ili ako radimo neki detalj. Sada počinjemo i sa dekupaž tehnikom i ja ću tu biti glavna“, poručuje ona.
Pričaju da je za obradu drveta potrebno dosta rada, ali i da su im pomogli ljudi koji su dugo u tom poslu. Grešaka je bilo, ali već sada se može reći da se glavni majstor prilično izvještio.
„Za sada je sve u redu, ali postoje neke najave da će da se na tom lokalitetu grade manastirski konaci, galerije i hosteli, da će doći investitori. Najavili su da ćemo u tom slučaju biti uklonjeni. Toga se pribojavamo jer ćemo tako ostati bez posla. Ali, nadamo se da će nam obezbijediti neku lokaciju u blizini, ako bi do toga došlo. Imamo ideju da otvorimo i suvenirnicu u gradu, jer ne postoji ništa slično u Nikšiću, to nam je naredni korak“, zaključuje Goran.
