Po njihovim riječima sa podvigom su krenuli u ranim jutarnjim satima, da bi uspon trajao 17 sati i pet minuta. Osim borbe sa planinom, borili su se i sami sa sobom prelazeći prostranstva Crne Gore.
“Za nas koji planinu otimamo od svakodnevne egzistencijalne trke, subota veče je specijalan momenat. Momenat prožet iščekivanjem, prožet uzbuđenjem i osjećajem da je sve na svom mjestu. To subotnje veče smo stigli, duži dio noći proveli na Sedlu, a prije svitanja, oko 4 i 20 naše novo pješačko putovanje je počelo. Ćutali smo, a u svima nama je bio isti osjećaj. Dok mnogi ljudi spavaju svoje prve sate, mi ih planinarimo”, započinju priču mladići za portal Public Figure.
Prve stanice putovanja bile su Uvita greda i Zeleni vir, a prva velika destinacija Bobotov kuk.
“Nijesmo željeli da to bude krajnji domet našeg dana. Sa krilaticom “carpe diem“ u stopalima, sa Bobotovog kuka smo otišli na Samar, a sa njega na Škrčko ždrijelo. Škrčko ždrijelo je bilo uvertira za uspon na Prutaš, odakle smo se spustili u Škrku i popeli na Planinicu. Planinica je bila posljednja destinacija toga dana, odakle smo se spustili na početnu tačku Žabljak”, navode oni.
Planinari priznaju da je mnogo lakše pobrojati i napisati sve uspone, nego li popeti se na njih.
“Koliko zadovoljstva na kraju je bilo u nama i koliko težine u našim stopalima, najbolje govori podatak da je uspon trajao 17 sati i 5minuta, a ukupna nadmorska visina koja je popeta 2.639 metara. Vrijeme je bilo sunčano, a planinarskom terminologijom rečeno – težina ture “teška“. Na ovom putovanju nijesmo bili sami. Povremeno su nam se pridruživale divokoze, druge životninje. Ponekad bi sreli i naše poznanike i prijatelje, sa kojima dijelimo ljubav prema planiskim usponima”, kažu oni.
“Cijelog sebe smo dali da bi ovaj put postao dio naše planinarske biografije. Sada, uz njegov pisani trag, vjerujemo da ćemo ga i ponoviti, a da će više ljudi sa nama savlađivati sebe, savlađujući uspone“ kazali su ovi hrabi momci za portal Public Figure.
