„Ova naizgled banalna komedija, nosi čitav korpus vrlo kompleksnih pitanja, koja se tiču savremenog čovjeka. Tako da je igrajući, realizujući ovu predstavu zaista bio potreban visoki artizam da se razdvoji ono što je propalo od onoga što je kvalitetno, a ne samo u ovom metaforičkom smislu vrijednosti i nevrijednosti, nego da oni koji rade ovaj posao i realizuju ovu predstavu, prije svega mislim na glumce igraju taj teatar na maestralan način sa visokim artističkim zahtjevima.“, kazao je reditelj Slobodan Marunović na slikovit način opisujući radnju nove predstave "Gospodska krv“.
Komedija “Gospodska” krv nastala 1958. godine, igrana je nekoliko puta u Crnoj Gori i Srbiji, a onda bila zabranjena. Marunović je jedan od glumaca koji je dvije godine tokom svoje glumačke karijere igarao u ovoj predstavi, i ostao danas, kao i tada, fasciniran tekstom i time šta nudi kao mogućnost scenskog izražavanja.
„Ova komedija i ova drama izaziva i danas, nakon 70 godina kad je napisana, isti set i isti korpus, ali i kompleksan odnos prema stvarnosti, kao što je izazvala i tada. Čitav ovaj dijalog, komedija i dramaturgija govori o slabosti ljudskog roda, o njegovom deformitetu, o ljudskoj gramzivosti, pohlepi, želji da se bude nešto drugo od onoga što jesi, ne birajući sredstva da bi se čovjek domogao onih stvari, koje mu se čine vrijednim, a u stvari ne predstavljaju ništa osim jednu ogromnu ispraznost“, kazao je Marunović na današnjem presu.
On ujedno i postavlja pitanje kako u sistemu poremećenih vrijednosti, pojednici koji vole poeziju, žele da poštuju različitosti, kako da se uklope u novi sitem, kako ističe, nametnutih vrijednosti.
Posvećenost, požrtvovanost i zajednički duh je krasio čitav proces nastajanja ove predstave, što je, kako ističe Marunović, retultiralo jednim dobrim teatrom koji nije samo za gledanje nego i za edukaciju, razmišljanje.
Scenograf, Aleksandar Vuković bio je iskren da je na prvo čitanje teksta vidio prostor da se sklizne u jedan, kako kaže, banalni i jeftini glumački manir, ali sa umjetničkim pristupom tekstu i pozorišnim znakovima dobio se jedan sasvim neočekivani rezultat.
"Nadam se da smo u tome uspjeli da smo dobili jedan neočekivani rezultat, a opet mi je bilo jasno zašto se malo reditelja odlučilo da radi ovaj tekst, jer je zaprvo ovaj prvi rizik koji sam napomenuo ogroman bio. Mislim da smo napravili dobar posao i mislim da su glumci izbjegli tu zamku i da su na pravi način odgovorili svojim ulogama“, kazao je Vuković.
Pored Marunovića i Vukovića, autorski tim čine i profesorica Ljiljana Petrović iz Beograda bila je zadužena za kostimografiju, kompozitor, poznati muzičar i umjetnik Slobodan Kovačević, a scenski pokret sa glumcima je usavršavao profesor Ferid Karajica. U predstavi igraju Nikola Vasiljević, Ana Vučković, Dušan Kovačević, Jelena Nenezić Rakočević, Jovan Dabović, Slavko Kalezić i Stevan Vuković.
Glumci su bili saglasni u jednom da je projekat obilježila „velika ljubav svih prema pozorištu“ i divna saradnja.
Posebno priznanje za rad i talenat uložen u ovoj predstavi od kolega glumaca, pripalo je mladom Nikšićaninu Stevanu Vukoviću, koji, kako je njegov kolega Slavko Kalezić naglasio, predstavlja „fascinaciju od talenta“.
Iako mlad, student glume sa 21 godinom ovo mu je druga predstava koju igra za Nikšićko pozorište i ističe da za njega nije bila laka, posebno zbog lika kojeg igra.
„Ono što me zaista fasciniralo kod Pušelje jeste ta ideja ideja da tog lika prebacimo u stvarni život koji se odvija u današnje vrijeme, u našem gradu. Koliko je dovoljno da budemo siti, koliko treba svim ljudim koliko god se dičili obrazom i poštenjem ili samim svojim stomak ili utrobom? Koliko im treba da budu siti? Pušelji treba jedna kaša sa mlijekom i malo varene krtole u kile, ako može još nešto preko toga, jedan cigar duvana. To je jednom siromahu, jednom čovjeku koji je navikao da živi takav život dovoljno. Mislim da je to najinteresantnija stvar meni bila za igru. Da se svi nekako vratimo i prenesemo tu poruku da nam apslutno može biti dovoljan naš život, naš stomak, male stvari, sitnice. Da se ne uzdižemo stvarima kao što su obraz poštenje i sve ono što su dana floskule ljudi koji nam to poštenje serviraju, a opet je upitno da li su oni baš takvi. Ova predstav dokazuje nešto suprtono“, kazao je Vukotić zahvaljujući se kolegama na podršci koju je dobijao tokom projekta.
Novu pozorišnu sezonu dočekuju sa dvije predstave
Direktor Nikšićkog pozorišta, Zoran Bulajić podsjetio je na dva značajna jubileja-135 godina nikšićke pozorišne tradicije i dvije decenije rada, odnosno obnavljanja Nikšićkog pozorišta i izvođenja prve predstave “Iz ničega u ništa” Stevana Koprivice.
„Posebno zadovoljstvo je bilo raditi sa ovakvim autorskim timom i glumačkim ansamblom, a ja im se u ime producenta srdačno zahvaljujem na posvećenosti, požrtvovanom radu, profesionalizmu, kao i pratećem osoblju iz redova zaposlenih u Nikšićkom pozorištu. Ova predstava je urađena, možemo reći više nego u rekordnom roku, za kraće od 30 dana. Radilo se, pogotovo poslednjih dana, danonoćno. Posebno je potrebno priznanje svima koji su pripremali ovu predstavu, a dugujemo im i zahvalnost. Vjerujemo da je i Nikšićko pozorište čitavo vrijeme bilo dobar domaćin“, kazao je Bulajić.
Drugi projekat, predstava za djecu “Kraljević i prosjak”, rađena po istoimenom romanu Marka Tvena, a u režiji i adaptaciji Zorana Rakočevića i biće premijerno izvedena 25. septembra u Centru za kulturu u Petnjici, a nikšićka premijera je zakazana za 27. septembar sa prvim reprizama istog dana i 30. septembra.
