Na porodičnom imanju u Malom Brezoviku prije šest godina sagradio je farmu krava, koja trenutno ima 18 grla. Proizvodnja mlijeka se iz godine u godinu povećavala, da bi sada svakodnevno ovaj vrijedni domaćin proizvodio oko 200 litara, što ga svrstava u red većih proizvođača u ovom okrugu.
Sezonski posao na terenu i upravljanje građevinskim mašinama zamijenio je radom na svom imanju. Nezadovoljan što je često bio odsutan od kuće u periodu kad su djeca već počela da odrastaju i kada su finansijski zahtjevi postajali sve veći, a plata koja se primala samo ljeti nije bila dovoljna da pokrije troškove ove šestočlane porodice, Draško se odlučio za stočarstvo.
„Od svojih sredstava sam napravio štalu i kupio dvije krave. Polako se taj broj povećavao. Štalu od 50 kvadrata proširio sam na 150 kvadrata. Godinu dana sam je radio i sve to samostalno. Prošle godine uvezao sam iz Njemačke pet junica preko Ministarstva poljoprivrede. To je simentalska rasa koja se odlično pokazala. Mislio sam i ove godine da uvezem još pet junica iz Njemačke, ali mora da prođe dvije godine, pa tek treće mogu da konkurišem ponovo“, priča za „Onogošt“ četrdesetogodišnji domaćin.
Zajedno sa suprugom i četvoro djece svakodnevno vodi brigu o farmi. Da bi sve namirio potrebno je dosta rada i truda, pa tako radni dan supružnika Drašković počinje u tri i po ujutru kada se sprema mlijeko za odvoz.
„Mljekara prvo dolazi kod nas i do 5.30h sve mora biti gotovo. Potrebno je da se pomuze i da se mlijeko ohladi. Problema sa otkupom nema. Mljekara „Srna“ otkupljuje mlijeko i jako smo zadovoljni isplatom i načinom saradnje. Dnevno bude oko 200 litara mlijeka“, kazao je Drašković.
Kako ističe, zadovoljan je što mlijeko proizvedeno na ovoj farmi završava na domaćem tržištu i rafovima marketa.
Drašković razmišlja i o povećanju broja grla, a samim tim i o većoj proizvodnji mlijeka, za šta će mu biti potrebna još jedna štala. Iako je bavljenje stočarstvom jedini izvor prihoda za porodicu Drašković, od tog posla može lijepo da živi šestočlana porodica, iskren je domaćin.
Priznaje da nije bilo lako sve postići, a često se dešavalo da svu zaradu od mlijeka uloži u mašine, jer, kako kaže, danas je bez mašina teško raditi.
„Ima momenata kada poželim da odustanem i kada dosadi. Praktično si sluga životinji. Dnevno zahtijeva maksimalno pet sati posla, ali si obavezan čitav dan da budeš kući. Sve moraš na vrijeme. Moraš biti dobro disciplinovan i stvoriti uslove. Ljeti djeca mogu više da pomažu kad su na raspustu, ali uglavnom supruga i ja sami održavamo“, naglašava on.
Značajna finansijska podrška od Ministarstva poljoprivrede
Sijeno za stoku proizvodi na svom imanju, a posao mu olakšava poljoprivredna mehanizacija, koju je obezbijedio koristeći podršku Ministarstva. Sada na svom imanju ima sve potrebne mašine, a u narednom periodu planira da nabavi kombajn za preradu kukuruza.
„Čim sam počeo sa ovim poslom, koristim pomoć Ministarstva. Svake godine sam uzimao nešto preko njih i to mi je značajno pomoglo. Ko hoće da radi ozbiljno, može dobro da prođe. Sve javne pozive sam iskoristio i to mi je značajno olakšalo posao. Sada sam iskoristio 50 odsto na priključne mašine i uzeo novu kosačicu. Koristio sam MIDAS program, kao i IPARD kada sam kupio traktor, grabuljaču za sijeno, laktofriz, prskalicu protiv korova. Ostalo sam obezbijedio sam - polovnu balirku, traktor i vadilicu za krtolu“, zaključio je Drašković u razgovoru za naš portal.
Marija Goranović
