Prve analize Međunarodnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Rimu o mogućnosti prenošenja manastira na novu lokaciju nijesu bile optimistične. Nestabilno tlo već je pričinilo štetu u vidu pukotina, a prebacivanje 1300 kvadrata živopisa na malteru, starog skoro četiri vijeka izgledalo je kao nemoguća misija. Ne i za stručnjake Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture.
"Da bi kvalitet posla bio zadovoljen, angažovani su vrhunski stručnjaci, kao konsultanti, iz Jugoslavije, iz UNESCO-a, iz instituta Centralle di restauro u Rimu, tako da, iako je sam čin skidanja fresaka, tehnološki relativno jednostavno, makar za struku, problemi se uvijek multipliciraju sa brojem fresaka", kazao je slikar i konzervator Zdravko Gagović.
Skidanje fresaka trajalo je pune dvije godine, a konzervatorska ekipa, suočena sa do tada, zbog obima posla, u struci nepoznatim izazovom, razvila je i nove specifične tehnike i alate. Nakon što su freske skinute, cijela građevina je, kamen po kamen prenešena na novu lokaciju i ponovo sklopljena, a freske su vraćene tamo gdje su se nalazile.
"To je bio jedinstven poduhvat u tom trenutku u svijetu. Ni kasnije on nije nadmašen", dodao je Gagović.
Septembra 1982. preuzimajući ključeve obnovljenog manastira mitropolit crnogorsko-primorski Danilo Dajković je kazao "malo je bilo onih koji su vjerovali da će danas vidjeti manastir u potpunom obliku u svojem sjaju i sa svijem onijem prinadležnostima koje je imao prije nego se pristupilo prenosu. Ja sam ovom prilikom blagodaran našoj društvenoj zajednici, koja je podnijela troškove i izdatke oko prenosa a koji nijesu mali i koja je cijelo vrijem, bez velikih procedura, omogućila izvođenje radova".
Prenošenje i restauracija Pivskog manastira koje je trajalo trinaest godina, isto onoliko koliko je bilo potrebno da se sagradi, najveći je restauratorsko-konzervatorski poduhvat u Crnoj Gori kojim je sačuvan jedan izuzetan kulturno istorijski spomenik.
Izvor: rtcg.me
