Zgrada je prodata iz desetog puta jer na prvobitno ponuđenu cijenu od 1,55 miliona eura, koja se nakon svake neuspješne prodaje smanjivala, nije bilo zainteresovanih.
Na posljednji oglas ponudu je dala i mađarska kompanija Vagonimpeks koja od Rudnika po pravosnažnoj presudi potražuje preko 800 hiljada eura, ali je Marković ocijenio neispravnom, jer nije bilo dokaza o uplati depozita.
"Navodi iz ponude da dokaz o uplati depozita u stvari predstavlja potraživanje koje ponuđač ima prema stečajnom dužniku u iznosu od 800,3 hiljade eura ne mogu se prihvatiti kao validan dokaz, jer takav vid prebijanja potraživanja u postupku prodaje imovine nije dozvoljen i nije propisan Zakonom o stečaju", stoji u odluci Markovića.
Bivši radnici Rudnika su u više navrata ukazivali da neće dozvoliti da se Vagoimpeks naplati prije njih, međutim, prema odlukama sudova ova kompanija je svrstana u prvi isplatni red, kao trošak stečajnog postupak koji se prioritetno isplaćuje. U pravosnažnoj presudi u u korist Vagonimpeksa utvrđeno je da im je šteta nanijeta „krajnjom nepažnjom“ te da je iskaz tadašnjeg stečajnog upravnika Rudnika Zdravka Cicmila da je ugovor raskinut, jer više nije mogao organizovati proizvodnju, u suprotnosti sa dokazima. Tim ugovorom bilo je predviđeno da Rudnici isporuče 450 hiljada tona rude boksita koje je Vagonimpeks dalje trebalo da preproda Alumini iz Zvornika. Od toga je ostalo neisporučeno 379 hiljada tona rude.
Izvor: Pobjeda
