Dokaz da u njemu kuca pravo šampionsko srce jesu turniri na kojima je do sada učestvovao, a sa kojih se gotovo uvijek vraćao sa medaljom. Stanko se od svoje četvrte godine bori i sa dijabetesom, što samo potvrđuje kolika volja leži u mladom sportisti, koji je prve džudo zahvate naučio u Džudo klubu „Nikšić“.
„Dvije godine sam trenirao u Džudo klubu „Nikšić“, a nakon toga sam prešao u Džudo klub „Onogošt“ gdje još uvijek treniram. Osvojio sam 44 medalje i tri pehara, a od toga bih izdvojio dvije zlatne medalje sa državnog prvenstva Crne Gore“, priča nam Stanko dodajući da svaka ima posebno mjesto u njegovom srcu.
Bilo je, dodaje, teže osvojenih, ali zato i dražih medalja, jer je za njega svako novo takmičenje i novi izazov.
„Najdraže medalje osvojio sam u Mostaru na „Borsa open“- u, kao i na takmičenju u Kikindi. Najteže mi je bilo u Sloveniji na takmičenju „Pokal Guštanj“ gdje sam osvojio i trofej za najboljeg takmičara“, iskren je on.
Sve medalje su dokaz njegovog truda, ali, kako ističe ovaj talentovani dječak, bez podrške porodice ništa ne bi uspio.
„Najveća podrška mi je porodica, prvenstveno otac koji je sa mnom bio na svakom turniru, kao i moj trener Dragan Mrvaljević kojem ovom prilikom želim da se zahvalim za sav trud koji je uložio u sve nas. Takođe, veliku podršku imam i od svojih drugara iz kluba“, ponosno kaže on.
Stanko ne niže samo medalje i uspjehe u džudou. Naime, odličan je učenik, i, kako priznaje, nekad mu je veoma teško da uskladi školu sa, kako kaže, svojom ljubavi – džudoom. Ipak, dodaje i da nastavnici imaju razumijevanja za česta odsustva zbog takmičenja te da nerijetko i od njih ima samo riječi hvale što kod njega stvara još veću volju za postizanjem boljih rezultata.
Stava je da se uz trud i volju sve može uskladiti, pa ovom hrabrom dječaku na njegovom zacrtanom putu prepreka nije ni dijabetes.
„U nekim trenucima mi bude teško, ali uz trud i upornost prebrodim probleme. Sa druge strane, nekad mi bavljenje ovim sportom pomaže kod problema sa dijabetesom. Najveće teškoće predstavljaju mi varijacije šećera na turnirima pa sam tako jednom prilikom zbog niske vrijednosti šećera morao da predam meč, ali dobro se nosim sa svim tim“, optimistično objašnjava.
Stigao je do narandžastog pojasa, i kako dodaje, njegovi planovi za budućnost su veliki. Sanja da za 10 godina postane uspješan kao francuski džudista Tedi Riner.
