Najmanje milosti voda je imala prema domovima – potopila je kuće, šume, livade, voćnjake, grobove i bogomolje. Te 1975. godine, srce stare Pive nestalo je pod vodom. Sjećanje na taj istorijski trenutak i sve što je izgubljeno, oživljeno je na svečanoj akademiji "Pedeset godina od potopa Pive", koju su juče organizovali Opština Plužine, Park prirode "Piva" i Centar za kulturu.
Predsjednik Opštine Plužine, Slobodan Delić, u svom obraćanju podsjetio je na sve društvene i ekonomske promjene koje su pratile izgradnju hidroelektrane "Piva" i nastanak jezera.
''Nakon Drugog svjetskog rata, selo Plužine postaje opštinski centar. Počinju da se grade javne ustanove, višespratnice i počinje da se razvija čitava opština. Jedan od ključnih razvojnih projekata bila je izgradnja hidroelektrane koja će, bez sumnje, promijeniti lik dotadašnje Pive. Malo ko je tada bio svjestan šta će izgradnja donijeti. Taj poduhvat, koji je obilježio jednu eru razvoja tadašnje države, ostavio je trajan pečat od 1975. do danas. Napravljeno je arhitektonsko i građevinsko čudo – fabrika struje. Posledica je bilo Pivsko jezero, dugo 42 kilometra, koje je prekrilo ono što je nekad bilo srce Pive'', rekao je Delić i istakao da je tadašnje stanovništvo bilo prinuđeno da se seli, često daleko, jer im, kako je naveo, "nije bilo lako živjeti u blizini domova u kojima su počele da obitavaju ribe".
''Piva je morala da promijeni ne samo izgled, već i način života. Nove Plužine su izgrađene tek toliko da stanovnici mogu nastaviti sa životom. Međutim, mnogi starosjedioci nikada se nisu vratili. Njihovi potomci mi često govore da se njihovi preci nikada nisu mogli pomiriti sa sudbinom. Svi snovi koje su sanjali, bili su na obalama Komarnice, Pive ili Vrbnice'', istakao je Delić i dodao da je izgradnja hidroelektrane uticala na razvoj putne i elektroenergetske infrastrukture, ali i da je veliki broj mještana dobio posao u novoj elektrani.
''Hronika regiona ne zaobilazi ni Pivu. Raseljavanje stanovništva ostavilo je gorak ukus na svaki uspjeh koji je kasnije ostvaren. Ne mogu reći da je samo izgradnja hidroelektrane kriva, niti samo lokalna uprava, već prije svega – opšti trend odlaska sa sela u potrazi za boljim životom u gradovima. Uz to, uništena je i lokalna privreda, koju je danas teško obnoviti'', kazao je Delić.
Nekadašnja pivska naselja danas se mogu pronaći samo na starim vojnim kartama – nove mape prekriva velika plava površina Pivskog jezera.
Profesor dr Milorad Doderović podsjetio je na dramatične demografske promjene koje su pratile izgradnju hidroelektrane.
''Piva je 1971. godine imala preko 9.000 stanovnika. Već sa početkom izgradnje hidroelektrane, region se suočava sa industrijskom, ekonomskom i ljudskom dramom. Od 1975. godine počinju da se bilježe ozbiljni demografski gubici'', istakao je prof. Doderović, dodajući da danas svjedočimo selima bez seljaka i kraju koji je opustio.
Kako bi izgledao život ljudi na obalama rijeke Pive, da nije izgrađena brana "Mratinje" ? Sve to i još puno toga, nikada nećemo saznati. Pivsko jezero, poznato je, ne samo po svojoj ljepoti, već i po misterioznim prizorima koje povremeno pruži posetiocima. Kada vodostaj opadne, iz jezera izranjaju ostaci potopljenog sela, kuća, grobova, crkava...
U nastavku programa prikazni su i sačuvani filmovi o Pivi prije potota, a otvorena je izložba slika Miluna Tadića. Stihove su govorili Gordana Lončarević i Ranko Mićanović.
