Knjiška influenserka Mia vraća vjeru u čitanje knjiga

I dok svijet preplavljuju modne influenserke sa svojim skupocjenim torbama za koje su okačeni jezivi privesci, Mia je željela da pokaže šta se to krije u njenom platnenom cegeru koji je uvijek bio prepun knjiga, lijepih svesaka i opreme za pisanje. Ona je djevojka koja čita u ćošku kafića, koja provodi sate po knjižarama i raduje se mirisu novih knjiga.

,,Otkad sam kreirala svoj čitalački profil mikoala.reads iznenađena sam kako su ljudi lijepo reagovali na njega. Moj suprug uticao je na to da postanem influenserka koja preporučuje knjige i da izrazim sebe jer toliko mnogo čitam i pišem i toliko sam ljudi inspirisala da se vrate čitanju. Mislim da je u današnje vrijeme najveći izazov skloniti telefon makar pola sata i ne raditi ništa, ali ja promovišem čitanje kao jedan zaista lijep i plemenit hobi  jer čitanjem se vraćas sebi, centriraš sebe, usidren si, iako istovremeno uploviš u drugi svijet, stvoriš prostor za sebe i osjetiš to blagostanje. Pristižu mi poruke u kojima mi govore kako sam uticala na pojedine da otklone telefone i da čitaju. Iako sam imala veliki otpor prema društvenim mrežama sada imam super publiku. Trudim se da imam kreativne i autentične objave.”

Mia se bavi plesom, glumom, svira klavir i voli klasičnu muziku, piše poeziju i mnogo čita… po 100 knjiga godišnje, ako ne i više. Po zanimanju pravnica, po rođenju Podgoričanka, po srcu Nikšićanka, ali najponosnija na titulu “mama” bebe.

Kažu da se ljubav prema knjigama stvara u naručju porodice, na šta Mia kaže: ,,Tek kada sam odrasla i kad sam postala formirana ličnost, shvatam u kakvom sam okruženju rasla i koja je to bila privilegija. Đed je bio doktor nauka, istoričar, pisao je knjige, bio direktor raznih muzeja na Cetinju, jedna ugledna ličnost, dok je baba bila profesorica gimnazije, inače Nikšićanka. Oni su imali veliku biblioteku, tako da sam uvijek bila okružena knjigama. Majka mi je puno čitala dok sam bila mala, pa bi sa mnom vježbala lijepo čitanje i izražavanje. Imala je jednu krilaticu ,,nema padeža za kuću i ispred kuće, nego se uvijek pravilno govori.”

Kroz tatu sam zavoljela pravo, pošto je on po zanimanju advokat, ali je odigrao veliku ulogu da zavolim knjige jer mi je u srednjoj školi preporučivao filozofe: Seneku, Marka Aurelija, Cicerona… i dan danas to su moje omiljene knjige koje svake godine čitam jer me on naučio da se te knjige isčitavaju, a ne samo jednom pročitaju. Mislim da je mnogo važno da djeca gledaju kod kuće roditelje kako čitaju, da razvijaju odnos prema knjigama i prema ljudima koji čitaju. Danas je teško vratiti ljude toj aktivnosti jer se svi zalijepe za ono što im je poznato, a to je neka literatura iz srednje škole koja nam obično nije legla. Nakon završetka formalanog obrazovanja treba da čitamo ono što se nama čita, bilo da je to neka autobiografija, strip ili pak neka knjiga za koju kažu da je limunada. Žao mi je što ljudi brzo odustanu jer je potrebno steći čitalačku kondiciju, danas pet strana, sjutra deset, ali kad imaš kontinuitet više se vraćaš knjigama, želiš da ih skupljaš, probaš jedan žanr, pa drugi… To je toliki prostor za razvoj i formiranje jednog fenomenalnog hobija. Dok čitam ja sam kao u dubokoj meditaciji u kojoj prvo počnem duboko da dišem, kao da se regenerišem kroz čitanje i otkad sam postala majka, dok beba spava, ja čitam jer mi je potrebno vrijeme za sebe.”

Pored toga što preporučuje knjige na autentičan način, Mia propagira i pisanje. Piše svakodnevno dnevnik o stvarima koje je čine srećnom, sakuplja lijepe sveske, pravi kolaže, knjigu u koju je ručno zapisala preko 2.000 citata, odlomaka i besjeda i kako kaže mnogo ulaže u pribor za pisanje jer u njenoj familiji postoji tradicija nasljeđivanja nalivpera po ženskoj liniji.

,,Postoji jedna priča na mom profilu o nalivperu. Naime mojoj baki, koja je bila profesorica u gimnaziji, moj prađed je kupio nalivpero ,,Mont Blanc” kada je završila studije u Sarajevu ‘62. god i koje je ona koristila 30 godina dok je zapisivala časove i onda ga je naslijedila moja mama tokom studija, pa sam njime ja odbranila diplomski rad.”

Mia ima još jednu veliku ljubav, a to je grad N: ,,Moju životnu energiju da se izrazim i budem autentična dugujem ovom lijepom gradu zato što me toliko primio sa svojoj lijepom energijom. Oduševljena sam koliko je prostran, vazduh je čist, ljudi ljubazni, srdačni i kad god uđem u prodavnicu osjetim bliskost sa ljudima koju mi je teško da osjetim u rodnom gradu, kojem opet puno dugujem, ali moram da priznam da sam se tamo osjećala neshvaćena za razliku od Nikšića. Ovdje bih bila na trgu po cijeli dan, ispijala dojč kafu jer su za mene knjige, klasična muzika i ispijanje dojč kafe sveto trojstvo. Dok šetam sa ćerkom prilaze mi stariji ljudi, daju joj čokoladicu, razmijenim par riječi sa pekarom, mesarom i to mi tako lijepo padne. Nikšić mi je toliko vrata otvorio u smislu samospoznaje, vratio me sebi i ja sada punih usta kažem za sebe da sam Nikšićanka!”.

Neko je zapisao: ,,Ako ne voliš da čitaš, to je zato što nisi naišao na pravu knjigu.”