Radovan je po profesionalnom zvanju psiholog, ali ono po čemu je prepoznatljiv je sviranje.
Ovaj vedri, mladi dvadesetpetogodišnjak otpoče svoju priču: “Kroz osnovnu školu nisam mnogo razmišljao o muzici jer sam se bavio likovnom umjetnošću. Tokom maturske ekskurzije, posjetili smo Mostar i šetajući popločanim ulicama, nailazili smo na štandove gdje su se prodavali tradicionalni muzički instrumenti. Odlučio sam da kupim frulu kao suvenir. Spakovao sam je u torbu i nisam je dirao dok se nisam vratio kući. Jednog dana sam je uzeo, probao da sviram i nekako po sluhu odsviram jednu, pa drugu pjesmu i osjetim da to ne zvuči loše i da vodi nekim dobrim putem. Frulu su dugo smatrali pastirskim instrumentom čiji su dometi ograničeni, međutim ona je kasnije dovedena na neki veći nivo, zahvaljujući Boru Dugiću, koji je moj uzor. Nekih pola godine nakon što sam počeo da sviram frulu, dobio sam na poklon gusle od ujaka i tako ton po ton, počeo sam i njih da sviram. Nemam ni dana muzičke škole, ali kako sam pojac u crkvenom horu, tu sam naučio da čitam note. Kroz razne kulturne događaje sam se afirmisao. Nastupao sam sa grupom ,,Džanum", na mnogim etno večerima, akademijama, guslarskim večerima… Sa KUD-om "Piva" učestvovao sam na takmičenju instrumenata na folklornom festivalu u Poljskoj gdje sam uzeo prvo mjesto, a takođe sam i na festivalu u Valjevu sa dvojnicama uzeo prvo mjesto.”
Kada je odsvirao numeru od AC/DC "Thunderstruck" na fruli, a zatim i na guslama, izazvao je lavinu pozitivnih reakcija, pa dodaje: ,, Napravio sam snimak kako sviram na guslama numeru od AC/DC-a i poslao nekolicini prijatelja i nekako je taj snimak završio na tik-toku. Nakon nekog vremena su mi javili da sam postao viralan. Ja sam se frapirao količinom komentara i reakcija."
Radovan kaže da se potpuno srodio s frulom i da se osjeća lako kada nju svira, dok sa guslama ima veću dozu treme: “Gusle ne razumiju mnogi. Bilo je ponekad izrugivanja sa njima, a gusle su u suštini priča, pouka o životu, o vrijednostima i nešto drugačije od ostalih načina muziciranja. Gusle su bile instrument koji nas je kroz istoriju duhovno okrijepio, osnažio, podsticao na borbe.”
Suknović, foto: Ana Dragićević
Kada je trebao da slavi punoljetsvo, Radovan je izabrao da umjesto velike proslave koja brzo iščezne iz pamćenja, dobije na dar od svoje porodice profesionalne frule :,, Želio sam da budem potkovaniji, da se profesionalno izgradim. Razmatrala se opcija proslave sa drugarima, ali tada sam izabrao frule i niko od mene nije bio srećniji kada sam ih dobio, ali opet u mom dosadašnjem životu definitivno smatram najbolje uloženim novcem taj trenutak kada sam kupio suvenir za par eura jer je za mene tada sve krenulo."
Suknović smatra da je umjetnost nešto što proizilazi iz ljudske duše, a psihologija je nauka o duši. Svoj pripravnički staž je odradio u Domu za stare, gdje im je često priređivao koncerte koji su za njih bili neka vrsta muzičke terapije, dok danas pomaže srednjoškolcima da prevaziđu svoje probleme, na šta dodaje da je rad sa starima i sa djecom u neku ruku sličan.
Radovan često pođe na imanje svog prađeda, čije ime nosi, u pivsko selo Jasen i kaže da mu je priroda omiljeni ambijent za sviranje: ,,Volim da sviram u prirodi jer tada imam priliku da sa pticama nešto čavrljam. To su specifični momenti kada na fruli improvizujem zvuk ptice, koje one prepoznaju, pa nešto dobace i onda nastane neka naša prirodna simfonija."
Kada Radovan zasvira frulu začuje se zov prađedova i kao da se čuje zveket veriga uz pucketanje vatre na nekom čađavom ognjištu. Začuje se zvuk metle koja briše mrvice sa zemljanog poda stare kolibe. Začuje se zvuk čaktara i otkosi kosa i zamisliš da si pastir kraj ovaca i čoban i ratnik. Zvuk frule nije iz ovog vremena. Kada Radovan zasvira frulu i ptice počnu da pjevaju!
