Dok god imamo i jedno dijete koje je gladno i dok je liječenje putem SMS-a uobičajeno, ne možemo govoriti o solidarnosti sistema prema građanima, ocijenjuje Medojević.
Međunarodni dan ljudske solidarnosti obilježava se svake godine 20. decembra i posvećen je promociji svijesti o solidarnosti kao jednoj od temeljnih vrijednosti svakog društva.
Tim povodom, Medojević ukazuje na potrebu sistemske solidarnosti prema najugroženijima u Crnoj Gori i napominje da u Crnoj Gori cijene rastu brže od evropskog prosjeka, a plate, penzije i socijalna davanja su daleko ispod prosjeka u Evropi.
"Nema dileme da građani zaslužuju bolji životni standard, kako penzioneri tako i zaposleni. Ipak sa najviše pažnje socijalno odgovorne države se odnose prema najugroženijima tj. ljudima bez primanja ili sa primanjima manjim od linije siromaštva", ocijenila je Medojević.
Ona je podsjetila da se, za četvoročlanu porodicu, samo za hranu po sindikalnoj potrošačkoj korpi treba 630 eura, što mnogi zaposleni nemaju, bez obzira na stručnu spremu.
"Svim gradjanima čija su primanja ispod linije siromaštva potrebna je pomoć države kako u materijalnim davanjima tako i u ostvarivanju odredjenih prava", poručila je predsjednica „Banke hrane“.
Prema njenom mišljenju, inicijativa Albanskog foruma o uvodjenju 13 plate i penzije, poziva se na primjer Slovenije, te da bi inicijatori morali da znaju da Vlada Slovenije ima veoma odgovoran odnos prema ljudima koji žive ispod standarda življenja koji spada u uobičajeni u ovoj državi.
Podsjeća da u Sloveniji postoje više načina pomaganja i to ne samo za korisnike socijalne pomoći već i za dugotrajno nezaposlene, samohrane ugrožene roditelje, starije ljude bez primanja, djecu, što, kako kaže, nije slučaj u Crnoj Gori.
"Naša država nema što priliči državi koja brine o životnom standardu svih građana, utvrđen zagarantovani minimalni prihod, kao mjeru socijalne sigurnosti ispod koje ne bi smio da živi ni jedan njen gradjanin/ka", rekla je Medojević.
Ona kaže da se radi o subvencijama za životne troškove koje dobijaju građani koji imaju manja primanja i prihode od zagarantovanih u koje spadaju, subvencija za stanarinu, komunalije, vrtić, produženi boravak, potpunu besplatnu zdravstvenu zaštitu, subvencije za školske obroke i još mnogo toga.
Ukazuje na to da Crna Gora nema ni energetske dodatke, tzv. zimsku pomoć, koja se ogleda u pomoći za grijanje, kao ni pomoć u prehrambenim paketima, bonovima za kupovinu namirnica i higijenskih sredstava.
Prema njenom mišljenju, limitirane cijene nekih namirnica nisu način pomaganja ljudima sa niskim primanjima ili onih koji ih nemaju.
"Da bi Crna Gora stvarno pokazala solidarnost sa socijalno ugroženima, nezaposlenima i starim ljudima bez primanja, potrebne su sistemske, a ne simbolične mjere", smatra Medojević.
S obzirom na to da Generalna skupština UN- je uvjerena da promocija kulture solidarnosti i duha dijeljenja je važna za borbu protiv siromaštva, Medojević se nada da će i naša država dati pravo prvenstva u pomaganju ljudima koji žive ispod ljudskog dostojanstva.
"Vlast treba da dijeli probleme gradjana a ne da se uzdiže iznad njih. Neograničeno zapošljavanje na teret poreskih obveznika, dopunska primanja , plaćeni telefoni, gorivo, neprimjeren broj službenih automobiila,troškovi reprezentacije, putovanja ...nisu odraz odgovornog sistema države", ocjenjuje Medojević.
Ona poručuje da, dok god imamo i jedno dijete koje je gladno i dok je liječenje putem sms-a uobičajeno, ne možemo govoriti o solidarnosti sistema prema građanima.
