"Propisivanjem femicida kao posebnog krivičnog djela jasno se prepoznaje motiv i obezbjeđuje precizan i stroži okvir za sankcionisanje“, rekao je Božović.
Prema njegovim riječima, predlog izmjena Krivičnog zakonika upućen je Evropskoj komisiji u junu 2025. godine, a po dobijanju komentara planira se okončanje zakonodavne procedure i upućivanje predloga u parlament.
Božović ocjenjuje da je u proteklom periodu ostvaren značajan napredak u unapređenju pravnog okvira za borbu protiv nasilja.
"Najvažnija promjena odnosi se na stupanje na snagu izmjena Krivičnog zakonika Crne Gore u decembru 2023. godine, kojima je izmijenjen član 220, koji propisuje krivično djelo nasilja u porodici i porodičnoj zajednici. Pooštrene su kazne za ovo krivično djelo, a ključna promjena je to što se svaki oblik nasilja sa posljedicom, bilo fizičkom ili psihičkom, sada tretira kao krivično djelo, a ne kao prekršaj“, istakao je ministar.
Time se, kako je naveo, jasno poručuje da je nasilje u porodici i porodičnoj zajednici ozbiljno krivično djelo koje zahtijeva odlučnu i adekvatnu reakciju države.
Izmjenama je izvršeno i usklađivanje sa Zakonom o životnom partnerstvu lica istog pola, čime je proširen pojam člana porodice. To je, prema riječima Božovića, omogućilo procesuiranje šireg kruga slučajeva i efikasniju borbu protiv nasilja.
Ograničavanje ublažavanja kazni za povratnike
Ministar pravde najavio je i dalji rad na izmjenama Krivičnog zakonika koje se odnose na opšte odredbe o izricanju kazni.
"Predloženim izmjenama nastoji se ograničiti mogućnost ublažavanja kazni ispod zakonskog minimuma u slučajevima ponavljanja krivičnih djela, što je od posebnog značaja u oblasti nasilja u porodici i rodno zasnovanog nasilja“, kazao je Božović.
Sve navedene aktivnosti, prema njegovim riječima, predstavljaju dio sistemskog jačanja krivičnopravnog okvira, koje podrazumijeva povećanje krivične odgovornosti za nasilje, sužavanje prostora za ublažavanje kazni i uvođenje novih krivičnih djela radi efikasnije i strože zaštite žrtava.
Božović naglašava da strože kazne same po sebi nijesu dovoljne da obezbijede potpunu zaštitu žrtava.
"Zato je u fokusu Ministarstva pravde i rad na izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku, koje su usmjerene na praktičnu zaštitu žrtava u samom postupku, gdje danas najčešće dolazi do njihovog odustajanja“, rekao je on.
Ključna novina je uvođenje pojma žrtve kao posebne procesne kategorije.
"Nova rješenja predviđaju pravo žrtve na pravovremeno, potpuno i kontinuirano informisanje o toku krivičnog postupka, pravo na prisustvo lica od povjerenja u svim fazama postupka, pojedinačnu procjenu potreba žrtve, jasno definisane procedure medicinskih pregleda, zabranu sekundarne viktimizacije, kao i mjere zaštite od pritisaka, zastrašivanja i odmazde“, istakao je Božović.
Posebno je značajno i pravo žrtve da podnese pritužbu u slučajevima kada nije obaviještena o postupanju nadležnih organa ili donesenim odlukama.
Ministar je podsjetio da je usvojena Strategija za zaštitu prava žrtava za period 2025–2029, kojom se obezbjeđuje usklađivanje nacionalnog sistema sa međunarodnim standardima i preporukama, kao i ispunjavanje obaveza države u okviru Poglavlja 23.
"Poseban akcenat stavljen je na sprečavanje sekundarne viktimizacije i unapređenje postupanja institucija u svim fazama krivičnog postupka. Operativni ciljevi Strategije dodatno su razrađeni kroz Akcioni plan, sa jasno definisanim mjerama, rokovima i nosiocima aktivnosti“, naveo je Božović.
On je naglasio da su ova rješenja od ključne važnosti jer upravo nedostatak informacija, osjećaj nesigurnosti i strah od ponovnog izlaganja traumatičnim iskustvima najčešće dovode do odustajanja žrtava od prijave ili povlačenja iz postupka.
Božović je podsjetio da je nadležnost Ministarstva pravde prije svega normativna i da ono ne odlučuje u pojedinačnim predmetima niti utiče na konkretne odluke sudova i tužilaštava.
"Naša odgovornost je da obezbijedimo jasan, kvalitetan i primjenjiv normativni okvir, usklađen sa međunarodnim standardima“, kazao je on.
Svaka izmjena zakonodavstva prolazi provjeru usklađenosti sa standardima Evropske unije i Savjeta Evrope, a paralelno sa tim radi se i na institucionalizaciji primjene zakona. U tom kontekstu, Državno tužilaštvo donijelo je obavezujuća uputstva za postupanje u predmetima nasilja u porodici i rodno zasnovanog nasilja, dok je Vrhovni sud izradio smjernice za izricanje krivičnih sankcija u ovim predmetima.
Na taj način, iako je uloga Ministarstva pravde normativna, kroz stabilna i sa međunarodnim standardima usklađena zakonska rješenja i saradnju sa pravosudnim institucijama stvaraju se temelji za strožu, dosljedniju i predvidiviju praksu u zaštiti žrtava.
