Vlasnik i instruktor joge, Nikola Ignjatović, priča za portal Onogošt, da prije svega treba početi baviti se sportom, još od malih nogu.
„Ja sam počeo prvo da se bavim stonim tenisom, potom sam prešao na džudo, ali me sve vuklo ka vještini koju sam najviše volio, a volim je i dan danas, a to je karate. Počeo sam da treniram od desete godine života, nakon čega su uslijedile godine učenja, svakodnevnog treniranja, bukvalno pet godina učenja, a tek nakon toga takmičenja, porazi, pobjede, sve što prati sport. Za sve naučeno sam zahvalan tadašnjim trenerima, Batu Ognjenoviću, Dragoljubu Fatiću, Draganu Kopitoviću, Rajku Vujoševiću koji su doprinijeli mom sazrijevanju i koji su nesebično davali svoje znanje“, rekao je Ignjatović.
Dodaje da ga je oduvijek zanimao posao trenera, da svoje znanje prenese drugima, jer da bi kako ističe, vještina služila svrsi dobroga, ne zla, jer više ne bi bila vještina.
„Tako sam počeo kao trener u karate klubu „Student“, a posle oko četiri godine rada sa djecom, gdje sam puno naučio jer su to „ljudi“ bez dlake na jeziku, počeo sam da radim sa starijima, od omladinaca ka starijoj dobi, jer sam primijetio da Nikšiću fali još jedan trener koji će pomoći odraslima u bavljenju sportskom rekreacijom, jer je to ozbiljna stvar. Tako da sam prije desetak godina formirao grupu koja se zove Jazz Aerobik, jer sam vještinu kombinovao sa muzikom koju privatno slušam, a to je džez, koji se dobro uklapa u borilački sport, a kroz muziku se ljudi opušte i lakse uče“, objašnjava on.
Istče da su na džez aerobiku mogle da se upoznaju osnove joge koje su rađene na časovima oko pola sata, i uz zvuk muzike i pokrete koji se kombinuju i nijesu jednolični kao što, kako reše, nije ni život. Sve je vodilo ka jogi sa kojom su počeli 1. aprila 2012. Godine.
„Ova disciplina je unazad 5.000 godina, ne samo opstala nego se proširila, i sada se koristi i u medicinske svrhe, rehabilitaciju...Joga ima više pravaca, ona je put mira, radosti, sreće zdravlja, ljubavi. Ja sam o pravim vrijednostima joge puno naučio od svjetski poznate humanitarne organizacije „Art of Living“. A ono što mi se kod njih najviše svidjelo je način učenja joge, tehnike, a i sam sam licenciran od te organizacije. Joga me posebno privukla jer je to davanje“, poručio je Ignjatović i dodao da je joga i humanitarna djelatnost.
„Zahvalan sam jer sam učestvovao u humanitarnom radu sa „Plavim krugom“, zatim radu u ZIKSU u Spužu, jer je svakako veliko iskustvo raditi sa zatvorenicama, poluotvorenim paviljonom i zatvorenim skroz i doživljavati razna stanja čovjeka i pomagati im kroz jogu. Radio sam i u skoništuza žene SOS Nikšić, sa kojima radim svake nedelje. Jednom nedeljno je čas koji oni jedva čekaju i pomaže im da shvate da se sva snaga nalazi u nama“, poručio je Ignjatović.
Ističe i da joga ima tehnike koje pomažu da dođemo do spoznaje sebe, a to je kroz fizičke vježbe, vježbe disanja i meditaciju.
„Naš klub postoji zbog njegovih članova. Svakim danom sve više napredujemo uz marljivo učenje i treniranje, kao i kroz davanje. Naše prostorije su u Sportskom centru, u sali karate kluba „Onogošt“, u svakodnevnim terminima. Klub ima sekcije džez aerobika, joge i kik boksinga za rekreativce. Imamo oko 70 članova koji kroz ove časove traže put mira. A poslednjih oko dvije godine zbog većeg interesovanja imamo i termine u fitnes centru „Oxygen“, kazao je Ignjatović i poručio da joga postoji zbog svih nas i da kada shvatimo da smo kontrolori emocija, misli i daha shvatamo da možemo da sve uradimo šta poželimo.
