Do sada je 131 ustanova koja se bavi vaspitavanjem i obrazovanjem djece u Crnoj Gori ispunila svoju zakonsku obavezu i obratila se Ministarstvu pravde za provjeru kandidata koji rade sa djecom, piše Portal RTCG.
"Crna Gora ima oko 250 osnovnih i srednjih škola, 21 javnu predškolsku ustanovu i ko zna koliko vaspitnih jedinica. S druge strane, postoji i veliki broj privatnih vrtića i škola, kao i svih onih koji rade sa djecom, a svi su oni u obavezi da vrše ove vrste provjera, jer lice koje je osuđivano za ova djela ne smije dolaziti u kontakt sa djecom. Upravo zbog toga bi bilo važno da se svi tome posvete mnogo ozbiljnije, da redovno provjeravaju i da budu dosljedni u primjeni zakona", kažu iz Udruženja roditelji.
Registar, koji je zvanično počeo sa radom u avgustu 2024. godine, ažurira se bez odlaganja na osnovu pravosnažnih presuda. Podaci iz posebne evidencije vode se trajno i ne mogu se brisati.
"Unos u registar vrši se bez odlaganja na osnovu dostavljenih pravosnažnih presuda. Podaci se mogu dostaviti sudovima, državnom tužilaštvu i policiji u krivičnim postupcima, na obrazložen zahtjev – državnim organima, privrednim društvima, organizacijama ili preduzetnicima dok traju pravne posljedice osude, inostranim organima u skladu sa međunarodnim sporazumima", podsjećaju iz Ministarstva pravde.
Posebna obaveza postoji za ustanove koje rade sa djecom.
"Državni i drugi organi, kao i pravna lica ili preduzetnici koji rade sa djecom dužni su da zatraže podatak da li je lice koje treba da zasnuje radni odnos kod njih, odnosno obavlja poslove sa djecom, upisano u posebnu evidenciju“, navode.
Registar zatvoren za javnost
Registar, međutim, ostaje zatvoren za javnost zbog, kako kažu u Ministarstvu pravde, rizika od linča, stigmatizacije porodica i otežane resocijalizacije osuđenih. Napominju da pitanje javnosti zahtijeva posebnu pažnju zbog ozbiljnih rizika.
"Potpuno javan registar može dovesti do potencijalnih napada i ‘samoinicijativne pravde’, što može voditi novim krivičnim djelima. Takođe, postoji i rizik stigmatizacije porodica počinilaca krivičnih djela, a uz to i žrtve mogu biti izložene dodatnoj traumatizaciji.“
Dodatni problem je, kako kažu, otežana resocijalizacija osuđenih, što povećava rizik od ponovnog vršenja djela.
"U konačnom, u ovim situacijama je potrebno voditi računa i o evropskim standardima, a to je usmjerenost na legitimnu svrhu, što je u ovom slučaju zaštita djece. Zbog svega pomenutog, donošenje bilo kakvih odluka po ovom pitanju zahtijeva posebnu pažnju i analize."
U Udruženju roditelji godinama se zalažu da registar bude javan.
"Vrlo često se dešavalo, a dešava se i danas, iako nešto rjeđe nego ranije, da su kazne za ova djela bile male, čak i novčane, mjerile su se mjesecima. Dešavalo se i da su ti počinioci vrlo brzo nakon presuda izlazili iz zatvora i vrlo lako ponovo stupali u kontakt sa maloljetnicima. Zbog toga smatramo i da bi javnost registra bila dodatni podsticaj i eventualna prepreka onima koji razmišljaju da počine takva djela. Sama činjenica da bi se znalo ko su, gdje žive i da bi na taj način bili izloženi društvenoj osudi, mogla bi im biti neka vrsta odvraćanja da to ne urade", kažu iz Udruženja.
Za uvođenje opšteg registra koji bi obuhvatio i djela nad punoljetnima, Ministarstvo najavljuje analizu – ali samo ukoliko se pojavi zvaničan zahtjev.
"Ukoliko bude postojao zahtjev za uvođenjem opšteg registra seksualnih prestupnika, Ministarstvo pravde će pristupiti analizama mogućnosti formiranja i uključiti sve zainteresovane strane."
Nekadašnji predsjednik Savjeta za prava djeteta i ministar sporta i mladih, Dragoslav Šćekić, govorio je da treba razmotriti mogućnost da Registar bude javan.
Time bi, kako je ukazivao, roditelji mogli znati "da li je neko od pedofila u blizini njihove djece", kome ih povjeravaju u školama, vrtićima, sportskim društvima, te u kakvom okruženju se kreću njihova djeca.
Iz Udruženja roditelji ukazuju da se ovo pitanje nije pokretalo nakon tog perioda, " očigledno se od toga odustalo".
