Nedavno je sa kolegama iz Planinarsko smučarskog društva ,,Javorak” Markom i Nikolom Blečićem, Dušanom Vujićem, Željkom Žugićem i Ivanom Kalezićem prvi put osvojio i najviši vrh Evrope Elbrus.
''Elbrus jeste manji od Everesta, ali nikako se ne smije potcijeniti. Ja sam na Elbrusu stekao novo iskustvo, uvidio neke opasne situacije na toj planini, jer, ipak, to je najviši vrh ,,starog kontinenta” sa 5.642 metara. Za mene je još interesantniji bio zbog toga što sam skijao sa njegovog vrha do podnožja planine'', priča Vujović za MNE magazin.
Dodaje da je po svim planinskim vijencima gdje je koračao – Himalaja, Andi, Denali, Alpi, Kavkaz i drugim stekao nevjerovatno iskustvo, iako svaki od tih vijenaca ima svoju zasebnu priču.
''Njima čovjek treba da priđe s poštovanjem i obazrivošću'', ističe on.
Što se tiče adrenalina, Vujović kaže da ga svaki planinar, alpinista ili skijaš posjeduje. U njegovom sportu, cilj je penjanje na vrh.
''Nijedan vrh bez muke se ne može osvojiti i zbog toga kao nagradu dobijate adrenalin i sreću što ste odradili zadatak koji vam je bio zacrtan i naravno, uvijek treba razmišljati o bezbjednom povratku u podnožje planine'', objašnjava Vujović.
On se bavi planinarstvom praktično od rođenja.
''Kad sam rođen, otac mi je bio aktivni član Planinarsko smučarskog društva ,,Javorak” iz Nikšića. Običaj je da kad se rodi dijete planinara, odmah mu se dodijeli planinarska knjižica, tako da sam je i ja tada dobio. Naravno, kao mali prošao sam sve faze planinarskog društva i došao do vrhunca planinarskog sporta, a to je Gorska služba spašavanja i penjanje najviših vrhova na svijetu'', ističe Vujović.
Kao najdragocenije iskustvo pamti upravo poznanstvo sa šerpasima.
''Čuveno u svijetu pleme Šerpa (visinski nosači), jedan narod skroman, hrabar, snažan i druželjubiv u meni je pobudio svijest da i ja malo više gledam svijet iz njihovog ugla. Nažalost, ove dvije zadnje godine su imali velike tragedije – prošle godine lavina u baznom logoru Everesta je ubila više od 40 šerpasa, a ove godine snažan zemljotres je pogodio Katmandu i opet bazni kamp, gdje je živote izgubio veliki broj njih'', prisjeća se Vujović.
Kaže da je bilo u njegovom životu puno stresnih i opasnih situacija, bilo na ekspedicijama, učestvujući u akcijama GSS-a, alpinizma ili skijanja, ali ipak jednu izdvaja posebno.
''Moram izdvojiti situaciju 2005. godine kada sam izgubio mog dragog kolegu i prijatelja Danila Petrovića Njegoša na planini Materhorn koji je bio samo par metara od mene kada ga je pogodio kamen visoko sa planine'', priča Vujović.
Prije tri dana obilježeno je 96 godina od rođenja Edmunda Hilarija koji je 29. maja 1953. godine postao prvi čovjek koji je osvojio vrh Mont Everest.
''Hilari je srećan čovjek koji je ostao upisan zlatnim slovima u istoriju svjetskog alpinizma penjanjem na najviši vrh na svijetu Mont Everest. On i njegov šerpas Tenzing Norgaj svim alpinistima svijeta zadali su težak zadatak i pokazali da oni sa starom opremom mogu izaći na vrh. Tako i ovi penjači u današnjem dobu mogu sa savremenijom opremom doći do vrha. Puno je, poslije njegovog uspjeha, uradio za taj kraj u kojem žive šerpasi. Otvorio je veliki broj škola i biblioteka, pravio tečajeve iz alpinistike…'', priča on za MNE magazin.
On ističe da najveću podršku ima od porodice.
''Bez njih svaka bi mi ekspedicija teže pala, uvijeren sam u to. Moji sinovi su se okrenuli svojim sportovima, tako da sam tu da ih podržim upravo kao što je i moj otac mene'', poručuje Vujović.
On navodi da su izazovi ljudima kao što je on, uvijek u glavi.
''Ekspedicije, skijanje, kanjoning, alpinizam, GSS… Profesionalno sam zaposlen u Službi zaštite i spašavanja Nikšić, tako da je u mom životu rijetko dosadno i izazov je prisutan stalno'', kaže Vujović.
Što se tiče vrhova, u projektu mu je Seven samit – da se popne na svih sedam najvećih vrhova sedam kontinenata.
