FOTO: Drugo lice Nikšića – Pogledajte mapu sa preko 40 neuređenih lokacija u gradu

Ekipa našeg portala proteklih dana obišla je sve prijavljene lokacije, a sa nekima od građana i razgovarala ovim povodom.

Lokve, makadam i rupe svakodnevica stanovnika “velikih zgrada”

Humčani iz “velikih zgrada” preko 40 godina žive u zapuštenom i potpuno neuređenom kvartu. Parking ne postoji, kompletna površina između zgrada je makadamska, prilazni putevi takođe, nepregledan lokve posle kiša… a to su “samo” neki od problema sa kojima se stanovnici ovog prigradskog naselja bore. Nemanja Ćurić već dvije i po decenije živi u Humcima, a kako kaže, vrijeme je da se ovaj dugogodišnji problem riješi.

“Samo u “velikim zgradama” ima oko 50 ulaza i isto toliko kuća u neposrednoj blizini. Svakog dana moramo iznova da prolazimo kroz lokve, rupe i kroz kvart bez rasvjete. Pokretane su peticije među stanovnicima, ipak, niti jednom nije urađeno ništa konkretno kako bi se nagomilani problemi ovdje riješili”, ističe Ćurić.

Novinari portala Onogošt u razgovoru sa stanarima

Sa druge strane Goran Tomašević predsjednik Mjesne zajednice (MZ) Humci, poručuje da je upoznat sa infrastrukturnim problemom stanovnika “velikih zgrada”, koje su izgrađene 1967. godine, te naglašava da je urađena projektna dokumentacija za uređenje ovog kvarta.

“Projekat vrijedi oko milion i po eura i to je zaista jedna velika investicija. Na zadovoljstvo građana imaćemo jedan od ljepših kvartova u gradu. Nadam se da će ubrzo biti realizovan taj projekat, a koliko je to vremenski brzo, ne znam… Mještani kvarta gdje su "velike zgrade" mi nisu upućivali peticije, a da li je neko od njih prema opštini upućivao to zaista ne znam” ističe Tomašević.

Centar grada pun makadamskih parkinga

Kao Humčani u “velikim zgradama” tako i stanari kvarta između Karađorđeve i Ulice Narodnih heroja imaju iste probleme. Udaljeni samo 200 metara i “na dva minuta” od Trga Slobode, dugi niz decenija niko od nadležnih se ne osvrće na njihov problem. Dejan Dedović podvlači niz problema, dok je za njega porazna činjenica što su, zbog nepristupačnosti kvarta iza stambenih zgrada, prinuđeni da se parkiraju ispred zgrada, gdje je ranije bila zelena površina.

“Problem su ogromne rupe na parkingu, neadekvatan je prilaz dvorištu, neobezbijeđena rasvjeta, nemamo korpe za otpatke. Ranije su, prije svih izbora, ravnali i nasipali pijesak, međutim, kako se veliki broj automobila parkira, rupe se brzo naprave. Problem neuređenog kvarta nije problem samo ove vlasti, već on postoji duži vremenski period. U dijelu kvarta koji je okrenut ka Ulici Narodnih heroja umjesto zelene površine imamo parking”, jasan je Dedović.

Sve ih uglavnom karakteriše manjak ili nepostojanje parking prostora, oštećene ili zapuštene fasade zgrada, blatnjavi i neasfaltirani prostori oko zgrada, bez pratećeg mobilijara i osvjetljenja, pa se stanari u kišnom periodu susreću sa velikim problemima, jer gotovo da ne mogu da dođu do svojih zgrada i kuća.

Kada je prije skoro šest godina trebao da se usvoji Detaljni urbanistički plan Opštine za uređenje kvartova Miodrag Radonjić koji 25 godina živi u Vučedolskoj nadao se da će stanari dobiti kvart kakav priželjkuju. Idejni planom bilo je projektovano da se kvart ozeleni i dobije parking mjesta. Kako do toga nije došlo, stanari i dalje žive sa istim problemima.

„Po idejnom planu neko je sve to fino osmislio, da ostane zelenilo, određena su bila parking mjesta, ali su se stanari bunili i pokretali peticije, samo zbog garaža koje su trebale da se poruše. One su raspoređene simetrično i dijele ova dva dvorišta između Marka Miljanova i Đura Salaje. Parkirao stanar u garažu ili na parkingu sasvim je svejedno. One se mogu ofarbati da to bude jedan lijepi kvart. Posle toga ja nijesam dobio nikakvu informaciju šta se desilo sa planom i uređenjem“, priča Radonjić.

Kaže da u kvartu mahom parkira ko i gdje stigne, a u nedostatku parkinga služi i košarkaško igralište koje je napravljeno prije 15 godina.

„Znači problem je i djeci nemaju gdje da se igraju i nama stanarima, jer nemamo gdje da se parkiramo, na ulici tamo je zabranjeno. Na parkingu Elektroprivrede, do nas, ima jedan veliki lijepi parking ovdje ujutru možete da nađete masu njihovih automobila. Pored ovoga, problem su i rupe. Ovdje kad pada kiša je katastrofalna situacija. Ovo smo poravnali prije mjesec dana zaslugom komšije koji je dovezao mašine. Dok se ne odluči da se kvart sredi, je li problem provući 120 metara asfalta. Ja mislim da nije to neka investicija“, kazao je Radonjić.

Rasvjeta stiže uskoro, asfalt na čekanju

Preći dio puta koji vodi od njihovih kuća do centra grada potrebne su dobre vozačke vještine i sposobnosti. Ni pred pješacima nije ništa lakši zadatak. Za Darka, Mija, Draganu i njihove komšije  ovo je put kojim svakodnevno prođu više puta dnevno. Udaljeni sedam kilometara od grada mještani Virske ulice, na potezu od Broda do Vira, suočavaju se sa brojnim problemima.

„Put širine 12 metara došao je na dva metra. Ovo je sad postala jednosmjerna ulica. Asfalt se krpi svake četvrte godine kad su izbori. U zadnje tri godine tri puta smo ga krplili iz svojih sredstava nas nekoliko kuća. Niko se iz Opštine nije javio, ni ponudio, niti došao da obiđe“, priča mještanin Darko Radović.

Ukazuje da taj put posebno strada od kamiona koji prevoze građu. Od krpljenja, kako poručuje, dalje nema koristi i traže da se čitav put prevuče asfaltom.

Pored rupa, koje su primjetne u većem dijelu puta, rasvjeta je već godinama na listi želja mještana, posebno roditelja.

„Moramo djecu čekati, dovoziti i odvoziti iz škole, sami ne mogu“, ističe Dragana Vukadinović.

Posebno problematizuju dio puta dužine 300 metara koji sa Virskog puta vodi do njihovih kuća. Ističu da uprkos incijativi sedam domaćinstava koji žive uz taj dio puta, već godinama nikako da dobije završni asfalt. Kako su nam kazali Opština je prije dva mjeseca nasula novi sloj pijeska, ali su obilne padavine uzrokovale da se makadam počne „rasipati“ i naprave lokve.

„Dosad su domaćinstva iz svojih sredstava finanisrala nasipanje. Mislim da je ovo jedina ulica što se tiče Gornjeg Polja koja sad nije afaltirana. Nema više kuće do koje nije došao asfalt. Prije tri godine pisali smo zahtjev Mjesnoj kancelariji što se tiče asfalta i rasvjete, samo su nam rekli nema sad od toga ništa. Htjeli smo to našem trošku, samo da oni montiraju, a mi da kupimo materijal, oni su nam rekli da ne može tako da se prikopča i tako je i ostalo“, kazao je Radović.

Da je Virska ulica odavno prispjela za rekonstrukciju jasno i vidljivo je i u MZ, ali, kako kažu, potpuno su nemoćni po tom pitanju. Nadležnost za asfaltiranje puteva, prema riječima sekretara te MZ Veselina Vujačića preuzela je Opština, koja krpi sve puteve godišnje.

„Po mom mišljenju to je najgori dio puta, stalno propada i jedino rješenje je navući čitav asfalt, a samo krpljenje rupa nije rješenje. Opština određuje šta i kako će se raditi. Mi tu ne možemo uticati ništa“, kazao je Vujačić.

Precizira da je prošle godine u toj MZ asfaltirano 1.200 metara puta, mahom u ruralnim krajevima, a po kojim kriterijumima se asfalt raspoređivao i ko je određivao prioritetne dionice, kaže, ne znaju.

 „Mi nijesmo znali kako su raspoređivali asfalt, mi ga nijesmo raspoređivali uopšte. Ja pišem zahtjeve treba da se asfaltira, treba da se naspe, sad šta će oni raditi, ne znamo“, kazao je on.

Iz MZ su nam kazali da je put od Broda do Vira ušao u plan rasvjete, postavljeno je oko desetak stubova, a na postojeće od elektromreže biće priključena rasvjeta.

Povodom ove teme u više navrata samo kontaktirali rukovodstvo Opštine kako bi im predočili rezultate našeg istraživanja i apele građana, ali još uvijek čekamo odgovor.