Najsrećniji na tribinama kraj Bistrice

Prva asocijacija bila je, pošto u Sutjesci, nastupa nekoliko momaka sa španskog govornog područja, da se radi o njihovim rođacima, ili prijateljima. Slučajan susret u gradu, otklonio je sve dileme.

Na pitanje, odakle su, momci, odgovoriše da su iz Meksika, i da su preko agencija za zapošljavanje stranih radnika, stigli u Nikšić. Da vam je neko, prije nekoliko godina, rekao da će iz Meksika dolaziti momci da rade u Nikšić, slatko bi se nasmijali. Međutim, pošto smo, skoro pa svi, zadužili kancelarijsku fotelju, više je nego jasno da će nam sve više i više, nedostajati raznih profila radnika.

I rekoše imena. Alejandro Mejia Estrada i Aleksis Anaya Rios. I kazaše da svim srcem navijaju za Sutjesku, i da jedan radi kao varilac, a drugi kao građevinac u firmi “Trudbenik”.

“Ne treba valjda da ističem da je u svakom pogledu ovo različita sredina od moje zemlje. Radi se o dva potpuno različita svijeta. Prvi susret za novom sredinom bio je šok za mene,a i za mog druga, u svakom pogledu. Proces prilagođavanja novoj sredini uvijek je težak, ali i kolege s posla, i mnogi Nikšićani, zaista nam pomažu. Najljepši trenuci su nam na stadionu, i jedva čekamo utakmice Sutjeske”,  rekao je Aleksis Rios za “Dan”.