Manitou: Naše vrijeme tek počinje

Nakon izmjena u postavi koje su se izdešavale u proteklom periodu bend sada čine: Marko Janjuševic – Janjo, Lazar Ognjenović, Milivoje Kljajić- Kljajo, Luka Miličković – Pesak, Miodrag Radović – Toba.
Uoči snimanja albuma, za portal onogost.me o bendu, svojoj muzici i planovima govori Marko Janjuješević, frontmen grupe.

Jedini ste bend u Crnoj Gori koji svira ovu vrstu muzike. O kojem muzičkom pravcu je zapravo riječ?

Žanr nas nikad nije opterećivao niti smo se trudili da muziku koju sviramo uklopimo u neki već postojeći okvir, pustili smo muziku da sama sazrijeva  vremenom  i ne znamo dokle će nas odvesti. Jednostavno stvaramo muziku u kojoj se mi pronalazimo.

U početku ste pjevali na engleskom jeziku. To se sada promijenilo. Zašto?

Radeći na engleskomjeziku, čovjek može da se nada da će taj rad proći negdje van granica naše države, što nam i jeste jedan od ciljeva. S druge strane, jedino na maternjem jeziku čovjek može u potpunosti da izrazi svoje misli riječima. Sve novije pjesme su na našem jeziku, ali će u budućnosti sigurno biti i još koja na engleskom. Da znam još neki jezik, koristio bih se i njim u muzici. Ništa nije striktno određeno, radimo kako nas ponese trenutak.

Početkom 2012. godine u beogradskom studiju "Underground" snimile ste dvije pjesme, pod producentskom palicom Marka Jovanovića. Šta nam možete reći o toj saradnji i naravno, zašto Beograd?

To je veliko iskustvo za klince koji su tad ušli u profesionalni studio. U Beogradu smo odmah mogli da iskusimo rad u profesionalnom okruženju i da našoj muzici obezbjedimo bolju produkciju. Do Marka smo došli popreporuci Bojana iz Autogenog Treninga, i ta saradnju nam je mnogo značila. Shvatili smo koliko je bitna dobra produkcija i kako doći do nje. Saradnju sa Markom ćemo sigurno nastaviti i na albumu koji upravo snimamo.

Koliko ste autorskih pjesama do sada snimili?

Do sad su objavljene 3 pjesme, a snimili smo i još jednu koju nismo objavili.

Do sada ste održali veliki broj klupskih svirki. A nastupali ste i na festivalima u regionu i Crnoj Gori. Da li vam se više dopada da svirate u klubovima ili na festivalima?

To su dvije potpuno različite stvari, zahtijevaju različit pristup i imaju svoje prednosti i mane. Više volimo da sviramo na festivalima, ali pamtimo i sjajnih klupskih svirki. To zavisi od kluba, publike u njemu i ozvučenja, koje je često problem. Voljeli bi da ima mnogo više dobrih mjesta za nastupe u CrnojGori.

Nastupali ste i na dva nikšićka festivala Lake i Bedem fest. Koliko se nikšićka publika razlikuje od publike iz regiona?

To zavisi od momenta, ali ima nešto dobro kod nikšićke publike što se rijetko sreta. Svuda osjetiš na bini kad ljudi ispred tebe iskreno uživaju, mada se često i stide da to pokažu. Nikšićani su slobodniji od ostalih u tome.

Šta nam možete reći o uslovima u kojima radite i stvarate?

Trudimo se da stvorimo sebi dobre uslove za rad, jer su uslovi za bavljenje umjetnošću generalno loši. Muzika je skup posao koji zahtijeva dosta ulaganja. Stanje u regionu i kulturološka svijest ljudi su u kontinuiranoj degradaciji, ali nosimo se sa tim. Loši uslovi za rad mogu samo da nas uspore, ali ne i da nas zaustave.

Svjesni činjenice da se u Crnoj Gori ne može živjeti od muzike. Da li se vodite politikom da i ako nema zarade bitno je radom i svirkom muzički se unapređivati?

Nismo nikad zaradili pare, a da ih nijesmo uložili natrag u bend. Ne bavimo se muzikom da bismo se materijalno obezbjedili, ali ako se to nekad desi – ne bismo imali ništa protiv.

Da li su se očekivanja koja ste imali na početku ostvarila?

Pa jeste dosta njih, ali smatram da je tek počelo. Svjesni smo svojih mogućnosti i imamo visoke ciljeve, ali u isto vrijeme i ništa ne očekujemo.

Kako komentarišete saradnju nikšićkih bendova?

Imam samo riječi hvale za nikšićke bendove. To su naši prijatelji i tu smo da jedni drugima pomognemo. Mislim daće se te saradnje još kristalisati i jačati.

Šta bi ste preporučili mladim ljudima, koji žele da se bave muzikom i stvaraju kako u našem gradu tako i u Crnoj Gori?

Da što više rade. Da imaju visoke ciljeve. Da vjeruju svim srcem u to što rade. Da budu jako strpljivi. I opet – da što više rade.

Budući planovi?

Juče smo zvanično počeli sa snimanjem albuma, tako da smo trenutno fokusirani na to. Kakva će nam vrata otvoriti album, vidjećemo. емотикон smile