Održana komemorativna sjednica povodom smrti dr Anke Stanišić

„Okupili smo se da odamo poštu našoj dragoj Anki, našem velikom prijatelju, humanisti, čije je srce prestalo da kuca 2. februara 2016. godine.

Teško je govoriti, jer riječi ne mogu opisati istinsku bol i tugu koju je svojim preranim odlaskom Anka ostavila svima nama. Duboko saosjećamo sa vama poštovana porodico. Ovaj tužni skup svjedoči da možete biti ponosni što ste je imali za suprugu majku, sestru, kao što se ponosimo i mi njene kolege i prijatelji.

Oduvijek je našu Anku krasila posebna dobrota i srdačnost. Bila je veliki prijatelj. U svakodnevnim susretima i razgovorima  darivala je radost ljudima koji su je okruživali. Trudila se da sagovornicima ulije nadu. Bila je svesrdna njena potpora mladim stručnjacima, činila je ljudima što bi i sebi. Na ustima svih koji su čuli za njenu smrt, jedno veliko zašto. Zašto je jedno veliko, plemenito srce, moralo stati.

Doktorica Anka Stanišić rođena je 14. maja 1956. u uglednoj porodici Marojević koja ju je brižno odgajala, i u skladu sa sa načelom ljubavi prema bližnjem, i svakom čovjeku, vaspitavala za njen život i životni put.

U Nikšiću je završila gimnaziju. Diplomu Medicinskog fakulteta stekla je u Sarajevu, 11. marta 1973. godine. Radni odnos potom zasniva u Domu zdravlja Nikšić, na poslovima ljekara opšte prakse, a zatim u dispanzeru medicine rada. Godine 1987. joj je dodijeljena specijalizacija iz radiologije, na Medcinskom fakultetu u Beogradu, koju je završila 20. decembra 1990. godine sa odličnim uspjehom, od kog datuma i radi kao ljekar specijalista. Za radno mjesto načelnika službe postavljena je 1994. godine. Za mentora na Medicinskom fakultetu u Beogradu izabrana je 24. septembra 1999. godine. Član Odbora direktora JZU „Opšta bolnica Nikšić“, bila je od 2002. do 2006. godine, kao i od 2010. do 2014. godine. Član Upravnog odbora JZU „Dom zdravlja Nikšić“, bila je od 2014. godine.

Doktorica Anka Stanišić bila je osoba koja je svoju pozitivnu energiju nesebično dijelila, ne samo u struci, već i usredini u kojoj je živjela. Kao čaln opštinskog izvršnog odbora DPs-a Nikšić, izabrana je na funkciju odbornika u SO Nikšić, u mandatu od 2013. do 2017. godine. Tokom mandata obavljala je funkciju Predsjednice odbora za društvene djelatnosti i članice odbora za ravnopravnost polova. Do zadnjeg trenutka, iako opterećena zdravstvenim problemima, odgovorno je nosila svoje funkcije.

Bila je predsjednica ŽAD-a, Asocijacije žena Demokratske partije socijalista Nikšić. Otvorenog srca u ovoj Asocijaciji je pronalazila put do srca žena, od najmlađih, do najstarijih. Tako je organizovala donatorske akcije i pomoći dnevnom centru za stare, dječijim vrtićima, djeci u stanju socijalne potrebe, već tradicionalno obezbjeđivala novogodišnje poklone djeci u stacionaru dječijeg odjeljenja bolnice Nikšić. Njenom nesebičnom pozivu uvijek smo se rado odazivale, jer je privilegija bila saradnja i druženje sa Ankom.

Onda kad je imala još puno ideja i energije koje je htjela da realizuje zajedno sa porodicom, sa kolegama i prijateljima, došla je bolest kojoj je od početka bolje od svih znala ime. Svjesna svoje bolesti hrabro se uhvatila u koštac, ne mireći se sa sudbinom, vjerujući u neku samo njoj znanu silu. Nije htjela da optereti svojom bolešću i u tim trenucima je htjela sve koji su je voljeli i cijenili da zaštiti, da pokaže svoju plemenitost u tome. Savjetovali smo je ponekad – odmori! Odgovor je uvijek bio – „Mogu ja to“. I tako do kraja. Zato smo još uvijek u nevjerici danas, kad je neumitna činjenica, da više nije sa nama, došla u tren.

Draga Anka, ostavila si nam mnogo lijepih uspomena. Htjeli smo i dogovarali druženje kad se vratiš iz Beograda. Okupila si nas nažalost, u drugim okolnostima. Ali obećavam, dogovor ćemo ispoštovati i pričati upravo teme koje si nam ti nagovijestila, prisjećajući se kako si ti to htjela da realizujemo. I realizovaćemo ih, u spomen na tebe, sve te ideje.

Dragi ljudi se ne zaboravljaju, oni ostaju sa nama da žive i  u našim sjećanjima. Mašo, Ivo, znam da riječi koje izgovaramno povrjeđuju vaša srca, ali neka bude utjeha to što smo često, u priči s Ankom, pominjali vas, njene najveće ljubavi. Anka je bila velika majka i ostavila je vama  najvrjednije od svega – veliku i nesebičnu ljubav koja će vas pratiti gdje god bile. A tebi, Anka, još jednom hvala za sve dobro koje si podijelila sa nama. Počivaj u miru. Neka ti je vječna slava i hvala“.