Muzej porodičnih sjećanja: „Sve je bilo kako sam htio“

Lični predmeti pričaju priče o različitim porodičnim iskustvima djece, roditelja, baki i đedova, podsjećajući na važnost porodice u životu svake osobe, bila ona dijete ili odrastao čovjek.

Za sve one koji nijesu stigli, ili znali za postavku, naš portal prenijeće narednih dana svaku priču pojedinačno, kao znak podrške kampanji „Zaustavimo nasilje“ koju zajedno sprovode UNICEF i Vlada Crne Gore, uz podšku Evropske unije (EU) i Telenor fondacije.

Ispred svake priče nalazi se neki predmet, koji govori o sreći, bolu ili povredama s kojima saosjećamo.

Svoju priču možete poslati poštom na UNICEF Crna Gora, Eko zgrada Ujedninjenih nacija, Stanka Dragojevića bb, 81000 Podgorica.

„Sve je bilo kako sam htio“

Lijepe i skupe stavri, toga je uvijek bilo kod nas. Moj otac je toliko moćan da me mnogo puta izvadio iz policije. Mislio sam da mogu sve, da mi ništa nije zabranjeno. I nije. Brz motor, uzbuđenje, djevojke, alkohol, droga…sve je tu za mene. Sve osim moga oca. Njega nikad nema, kaže, mora zarađivati za sve ono što mi treba. I te večeri je bilo sve kako sam htio. Otišao sam po djevojku, bili smo u diskoteci. Lijepo smo se zabavljali. Sve dok nijesmo sjeli na motor. Padala je kiša i izgubio sma kontrolu. Kontrolu nad motorom i životom. Ovaj put otac me nije mogao izvući. Kriv sam i uvijek ću biti kriv. Oca sada viđam češće nego ranije. Puno više razgovaramo.