Majstor slikarstva koji i dalje čuva djetinjstvo

Radovi novijeg datuma, u jednoj galeriji 25 ulja na platnu, dok je u drugoj izložen 41 rad manjeg formata u akrilnim bojama na kartonu, pokazuju da Radulović ni nakon decenija slikanja nije odustao od svoje misije – slika ono što osjeća, što poznaje i što je vidio.

“Dok pravim sliku nesvjesno ubacujem neke simbole koji su prisutni u razmišljanju. Tražim tu neku atmosferu. Ni sam ne znam kako neki elementi ostanu da stoje dobro pored drugih, ali to je neko moje viđenje, shvatanje i razmišljanje“, kazao je umjetnik, koji je do sada priredio oko 40 samostalnih i učestvovao na preko 200 grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu.

Ne može da odredi vrijeme kada će slikati, niti kanačan izgled slike. Jednostavno radi sve do trenutka dok ne bude zadovoljan ili siguran da je priča koju je želio da ispriča završena.

“Čitavog života pravim samo jednu sliku, ovo je sve drugo prateće. Slabo umijem, skoro nikako, da pričam, jer sam se već jednom na slici ‘ispričao’. Sad je to neko prepričavanje, pa se bojim da ne izbanališem neku finu atmosferu“, priznaje Radulović, koji je pripadao čuvenoj umjetničkoj grupi “Generacija 9”.

“On je znalac svog zanata. On je majstor slikarstva, ali je kao takav sačuvao djetinjsku čednost koju uspijeva da na jedan fin, plemenit, veoma osjećajan način plasira u svoje slike“, riječi su prof. Pavlovića.

A upravo djetinjstvo, smatra umjetnik, čovjeku određuje život. A njega je djetinjstvo usmjerilo ka prirodi i traganju za istinom.

“Jedini način da proživimo pod sretnom zvijezdom je druženje sa prirodom i obraćanje prirodi. Priroda je jedini učitelj koji može da nas nauči, kao Biblija. To su dvije stvari kojih se držim. Drugo je sve površno, već viđeno, prekopirano.

Samo priroda i Biblija su istina. A ja u svemu ovome samo tražim istinu i ništa više“, kazao je Radulović, koji je dobitnik brojnih značajnih nagrada i član Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore od 1987.

“Miki Radulović ne robuje nikakvim likovnim šemama, ne robuje nikakvim receptima prošlosti, ne robuje modi sadašnjice. Jedino čemu on robuje zaista je njegov likovni slikarski instinkt i on ga gaji i uspijeva da sa tim instinktom stvori prava mala čuda“, zapisao je Pavlović.

A „ta mala, likovna čuda“ su njegov život, njegova hrana i, kako reče, bez slikarstva bi umro.

„Umjetnost je misterija i tu nema mjerila, niti nikakvog proračuna. Samo jednom možete nekom lijepu priču da ispričate. Sad zavisi koliko će je on sačuvati, pokloniti joj pažnje, vrednovati je“, zaključio je Radulović. A njegova priča se i dalje čuva, traje, vrednuje. Možda i zato što joj je i dalje „dječački posvećen“, kao na početku stvaranja.

Izložba Radulovića, koju je organizovala JU “Muzeji i galerije” Nikšić u okviru aprilskog repertoara “Nikšićke kulturne scene”, biće otvorena do kraja mjeseca.

Izvor: vijesti.me