Izložba “Plač” – ljubav, tuga, smrt, eros…

Prema njenim riječima Andrijašević decenijama razrađuje jednu te istu iskonsku temu – čovjek sa svim svojim stanjima.

“To su ljubav, tuga, smrt, eros… I on tu temu razrađuje kroz skulpture, crteže i slike. Krsto na neki način nema prethodnika, a sa druge strane nema ni nekog direktnog nasljednika”, kazala je Karadžićeva.

Izložba, na kojoj je predstavljeno oko 50 crteža, nosi simboličan naziv – “Plač”. Umjetniku nije bila namjera da publiku rastuži već da je natjera da se suoči sama sa sobom, da, kako to reče istoričarka umjetnosti, “da se suočimo sa smrću, a da izađemo nekako plemeniti”.

“I na ovoj izložbi u fokusu njegovog interesovanja je čovjek, odnosno njegovo lice koje je dato frontalno i koje je potpuno antirealističko. Iz vidokruga izlazi sve ostalo što nije sami oval lica, što nije ono što je svedeno na oko iz koga izlazi suza. Negdje te forme privlače svojom dvoznačnošću – krupni plan koji je istovremeno vrlo prisutan a istovremeno i vrlo daleko od nas”, istakla je Karadžić.

Nije samo likovna poetika i stil ono po čemu je Andrijašević jedinstven. Kako je kazala Karadžić u 70 godina dugoj istoriji Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore Andrijašević je jedini koji je pet puta dobio nagradu “Milunović, Stijović, Lubarda”, na tradicionalnim izložbama pomenutog Udruženja (1989, 1994, 1998, 2010, 2012).

O Andrijaševiću, koji je završio Pedagošku akademiju u Nikšiću, likovni odsjek, a zatim Fakultet likovnih umetnosti u Beogradu u klasi vajara Jovana Kratohvila, pisali su mnogi – novinari, istoričari umjetnosti, ali i psiholozi i filozofi.

“Između ostalih i Dado Đurić koji je rekao da niko tako dobro nije poznavao anatomiju ljudske svijesti kao Andrijašević. Poredio ga je sa francuskim umjetnicima i istakao Krstovu superiornost u odnosu na njih”, kazala je istoričarka umjetnosti.

Ona, Tomko Marojević i Božo Koprivica uradili su bogatu monagrafiju koja bi trebalo da narednog mjeseca bude premijerno predstavljena u gradu pod Trebjesom, a u kojoj je predstavljen čitav Andrijaševićev opus.

“Posebno zanimljiv dio monografije su citati umjetnika na različite teme koje ga zaokupiraju kroz čitav njegov opus”, zaključila je Karadžić.

A umjetnik je priznao da je nakon izložbe na Cetinju koja je organizovana prije nekoliko godina, kada je predstavljeno preko 250 njegovih crteža, bio “u čudu šta novo da započne”.

“Molio sam Boga da mi da neku ideju da se ne ponavljam. I onda mi je Bog ovo dao i ja ništa drugo nijesam mogao napraviti no ovo. Plačem za svime i svačim, a kad bih ja sada mogao da zaplačem to bi bila prava stvar”.

Drago mu je što “nema ni prethodnika, ni nasljednika” jer uvijek volio da ne liči ni na koga, da bude samo svoj na svome.

“Poznajem čitavu istoriju umjetnosti i onda sam iz svega toga izvukao ovo što radim. A radim puno. Kada mi dođe ideja ja to brzo uradim. Radim skulpture u drvetu, napravio sam i nekoliko u kamenu”.

Andrijašević je do sada imao više samostalnih, a učestvovao je i na većem broju grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu.

Izložbu “Plač” organizovala je JU “Muzeji i galerije” u okviru majskog repertoara Nikšićke kulturne scene 2018.

Izvor: vijesti.me