Proizvodnja za EPCG održava Željezaru, i dalje se traži strateški partner

U Željezari sve panel do panela. Opasana je i čitava  fabrika. Već dvije godine radnici neumorno proizvode sve što traži Elektroprivreda Crne Gore za potrebe solarnih elektrana. U Sindikatu zadovoljni jer su rezultati vidljivi.

“Do sada smo u krugu fabrike uradili 12,7 MW solarnih elektrana, što na krovu, što na zemlji. Takođe, proizvedeno je na Kapinom polju 36 MW, od toga je 16 MW montirano. Takođe je montirano 3,2 MW na brani Vrtac”, kazao je predsjednik Sindikata EPCG-Željezare Ivan Vujović.

Ipak, iz ovih elektrana još nije pušten ni kilovat struje u sistem. Godinama isto stanje i manje više ista priča.

“Radi se na rekonstrukciji trafostanica, moraju biti osposobljene trafostanice, pa nabavka drugog nekog materijala.”, kazao je predsjednik Odbora direktora EPCG-Željezare Svetozar Golubović, dodajući da se taj proces privodi kraju, uz obećanje da će sigurno biti gotov za par mjeseci.

Upitan da hipotetički nema EPCG, šta bi radili, Golubović odgovara da traže kredibilnog investitora koji će pokrenuti oba proizvodna postrojenja u Kovačnici i Čeličani.

Na pitanje gdje su Slovenci koji su prije pola godine pokazali interesovanje, Golubović odgovara:

“Interesovanje su pokazali i Slovenci, interesovanje su pokazale i još neke druge delegacije koje su dolazile i obilazile. Još uvijek nema konkretnih rezultata”, istakao je Golubović.

Predsjednik Sindikata EPCG-Željezare Ivan Vujović kaže da su izazovi da počnu da razmišljaju o nekim novim pogonima, novim postrojenjima.

“Jer mi znamo da ne možemo ovo raditi stalno. Nadam se da će matična kompanija i menadžment Željezare početi da razmišlja u tom pravcu, o nekim novim pogonima”, kazao je Vujović.

Nakon perioda radničkih nemira i lutanja menadžmenta, posao sada teče. Dug od oko milion i po eura za poreze i eko naknade se izmiruje redovno, a firma će prošlu godinu završiti sa najmanje pola miliona eura profita.

“Redovno se izmiruju zarade prema zaposlenima, redovno se izmiruju sve obaveze po osnovu kolektivnog ugovora. Prosječna zarada se kreće od 950 do 1. 000 eura”, kazao je Golubović.

“Sav onaj period koji je bio iza nas turbulentan je prošlost, radnici Željezare sada rade i ono što je najvažnije je da su u fabrici počeli da duvaju neki novi vjetrovi. Upravo smo poslije 30 godina, prije neki dan usvojli Pravilnik za rješavanje stambenih potreba Željezare”, kazao je Vujović.

Za Željezaru je svaki cent veliki pa i radnici i menadžment očekuju da će se regulisati i plaćanje eko naknada za opasni otpad koji je turski Tosčelik godinama lagerovao, a čiji dug od oko 300.000 eura godišnje, kako tvrde, nije bila obaveza sadašanje uprave.