Ovog pripovjedača ponajprije zanimaju socijalni aspekti života u Crnoj Gori početkom prošlog vijeka. Zahvaljujući tome on uočava da teškom mukom obezbijeđen opstanak utiče i na formiranje specifične vrste karaktera, kao i specifičnih porodičnih i familijarnih situacija.Ređaju se, kao na filmskom platnu, upečatljive slike Stare Crne Gore, Katunske nahije sa surovim kamenim pejzažom slikanim vještom rukom umjetnika. Pred očima čitaoca, najednom, izranjaju iz tame vremena jedinstveni portreti Lopičićevih junaka i junakinja: Mašana – čuvara manastirske šume, Mašuta – komšije pečalbara Mijata, tragične Ilinke, vrijednog i ćudljivog Matana, Marka i Janice – težaka sa pedom od imanja, djevojkom Milicom koja skonča zbog neuzvraćene ljubavi, braće Jovana i Ilije, ponosne i prkosne Jošane koja čuva imanje ka’ zjenicu oka svoga, podmuklog seoskog gazde Vukca, prosijedog mladoženje Mrguda, Stake I Đurđe – majke i kćerke sa kravom Ružom milijom i od čeljadi u kući... Svi ti likovi toliko su plastično prikazani da bi mogli biti ekranizovani (tv drama ili film), ali i ovjekovječeni naslikarskom platnu znamenitog umjetnika. Svejedno. Bitno je da bi, u oba slučaja, bili upamćeni kao neponovljivi primjer crnogorskog etnosa. Jedno je sigurno – svi oni se mogu sublimirati u jednu ličnost, tj. autoportret Punje Lopičića. Vezan tankim nitima za podlovćenski areal i živopisna sela cetinjske regije, zavičaj je nosio duboko u sebi, uvijek i svuda.
Visok i vitak, crnomanjast, toplih crnih očiju iz kojih je sijala iskrenost, naivnost čak, plijenio je svojom gorštačkom pojavom.
Njegova impresivna biografija otkriva vrsnog intelektualca – profesora jugoslovenske književnosti koji je službovao u Bijeljini, Podgorici, Splitu i Sarajevu. Za vrijeme jednogodišnjeg pedagoškog rada u bijeljinskoj gimnaziji, ispraćen je sa suzamana novo radno mjesto. Njegovi gimnazijalci, kao i kolege, toga jesenjeg maglovitog jutra, upijali su vlažnim očima Punjin plemeniti lik koji je nestajao na horizontu. I nikada ga više ne vidješe. Buntovne prirode, sa jakim osjećajem za pravdu I socijalnu problematiku uniženih i potlačenih, priključuje se NOP- u. Biva uhapšen i interniran u Albaniju i Italiju, a potom strijeljan u Lepoglavi, sa bratom Blažom.
Ironija sudbine ogleda se u činjenici da je stradao na pragu slobode, u maju 1945. godine. Samo malo je nedostajalo da Punja dotakne i čulima osjeti tu žarko željenu krvavu slobodu, ali nije mu se dalo... Iza njega, ostao je nedovršeni roman u rukopisu, a rukopisi imaju sudbine kao i ljudi... Nije ga mogao dovršiti, jer ga je u tome spriječila ustaška odmazda i tako prekinula sjajnog pripovjedača u njegovom punom stvaralačkom poletu.
“Ne diraj palmu”
U ovom romanu Lopičić prikazuje svoju ljubav u Splitu i sve što takvu jednu vezu neminovno prati u novoj sredini. Uzeo je formu romana, a za ličnost izmislio druga imena. Glavni junak je Ilija Nikolić, student gimnazije, došljak iz Crne Gore, a njegova djevojka, mlada Splićanka Vesna, dijete građanske, profrankovački orijentisane porodice.
Odlomak
Sa pučine dolazio je svjež vjetar noseći u sebi večernji miris mora što je na obali lagano zapljuskivao stijene.
Do njega na klupama,ispod modrih palminih krošanja sjeđeli su ljudi gledajući u veliko večernje more, puno odbljesaka ugaslog dana, jedrilica, čamaca i brodova što su ukotvljeni stajali u porti vezani debelim sindžirima za obalu.
Ukoliko želite da uronite u divni svijet literature i pronađete djela velikih svjetskih klasika, kao i djela na psihološke, kriminalističke, ljubavne , avanturističke teme, i ako vam je potrebna stručna literatura, JU Narodna biblioteka "Njegoš" i NVO Društvo prijatelja biblioteke "Njegoš" vas pozivaju da se učlanite u Biblioteku "Njegoš". Godišnja članarina iznosi pet eura. U okviru biblioteke postoji čitaonica gdje možete provesti sate čitajući zanimljiva štiva. Jedna poslovica kaže da: Dobru knjigu čini dobar čitalac, zato vas željno očekujemo.
Ivan Lješković
