Likovni ljetopis grada N

Pozdravni govor za okupljene priredio je v.d. direktora Nikšićkog pozorišta Radinko Krulanović, koji je čestitao Mićanoviću, poručivši da je Nikšićko pozorište otvoreno za sve koji su voljni da se predstave rodnom gradu.

Slikar Mišo Vemić, otvarajući izložbu, kazao je da odavno nije sreo umjetnika čije slike liče na njega, ili obratno.

„Umjetnost Zorana Mićanovića jeste iskreni odnos prema životu i sredini u kojoj živi. On je hroničar svog voljenog Nikšića. On toliko voli svoj grad, da sam stekao utisak da ne želi više nigdje da se pojavljuje. Pronašao je Mićanović dobru temu, ili je prošla ona njega svejedno je. To je umjetnik koji ne kalkuliše, ne udvara se ni kritici ni publici, a ni prijateljima. Uzajamno je to. On ne posjeduje, ni taktiku ni strategiju dok stvara. Sve je kod njega proisteklo iz srca, ne iz glave. Glava kroz misao može da laže, srce ne laže. Svaka njegova slika je čista emocija“, kazao je Vemić otvarajući 16. samostalnu izložbu slika Mićanovića.

„Ekspresivno, olujno, špahtlom i klistom želi da što prije uhvati emociju i oslika karakter. Njemu je bitnija suština, od pojave… Kroz njegove slike ponovo pamtimo Nikšić u vremenu kad nas zasipa sve i svašta što ne želimo, što ne možemo izbjeći“, kazao je Vemić.

 Mićanović, Krulanović i Vemić

Mićanović je u maju zajedno sa Radojicom Stankovićem upriličio kulturno veče „Sve bih dao za Nikšić moj“, kada je predstavio izložbu “Portret Nikšića, portretima Nikšićana”.

A koja je posebnost grada N, pokušao je sinoć dati odgovor novinarima.

„Nikšić je meni jako inspirativan zato što ga ja osjećam, što sam stalno na ulici sa ovim narodom, sa ovim gradom. Posebno su mi inspirativna mjesta na koja sam u mladosti išao i na koje god mjesto stanem ja se sjetim nekog događaja i vezan sam za njih. Što sam stariji, sve se bolje sjećam događaja iz mladosti tako da sam još produktivniji sad nego unazad pet – šest godina. Ko god gleda ove pejzaže sjeti se i svakoga veže ovaj motiv i nađe po jedan detalj iz toga sjećanja koji ga veže za to mjesto. Svi smo mi vezani za ta mjesta i zato se Nikšić voli“, kazao je Mićanović.

Slike koje je sinoć predstavio nikšićkoj publici, kako je kazao, nastajale su u posljednjih godinu dana. Najviše voli da slika pejzaže, urbane i ruralne.

“Nikšić je broj jedan, pa onda razno, pa opet Nikšić”, istakao je slikar.

Mićanović kaže da dobija pozive da izlaže u Kotoru, Podgorici, Tivtu, ali, kako reče, lijen je da ode u neki drugi grad, dok u Nikšiću rado izlaže.

Istoričarka umjetnosti, Kristina Radović zapisala je da kroz eksperimentisanje i kombinovanje različitih postupaka u domenu slikarstva, u ispoljavanju umjetničke energije, Mićanović se najviše korisiti ekspresivnim izraz, gdje spahtlom, brzim nanosima ulja na platno, predstavlja različita osjećanja i opažaje na svoj način.

“Takav postupak mu pruža ogromnu slobodu, ali i mogućnost kreiranja, ujedno, stvarnih ali i drugačijih svjetova… Veliko nadahnuće za njega predstavljaju ruralni pejzaži Nikšića, on osjeća njihovu snažnu prirodu. Motivi Vojnika, Krnova, Lukavice, drveće, kamen, trava, rijeka Zeta, koji su oduvijek bili prisutni oko njega i u njemu, preneseni na platno traju na neki novi način”, zapisala je Radović.

Marija Goranović